“Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim! Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom!” (Izaija 5,20.21)
Gospodinin zahtijeva od svakog čovjeka da zauzme svoje mjesto i obavi upravo onaj posao koji mu je On dodijelio. Svakom potezu treba prethoditi ponizna i usrdna molitva. Istina treba istupiti i razgorjeti se kao svijeća. Čuvari istine trebaju se ponašati kao ljudi koji su potpuno budni. …
Krist je zavapio nad književnicima u Njegov dan jer primjenjuju silu i zlostavljaju ljude koji im se obraćaju radi pravde i suda. Sve užasne posljedice grijeha snaći će one koji olako odlažu u stranu Božji zakon i ne prave nikakvu razliku između dobra i zla, iako službeno mogu biti članovi crkve.
U viđenjima koja mi je dao Gospodin, vidjela sam osobe koje slijede vlastite želje pogrešno tumačeći istinu, tlače svoju braću u Kristu i pred njih postavljaju teškoće. U ovom se trenutku razvijaju karakteri i ljudi biraju stranu, neki se svrstavaju na stranu Gospodina Krista Isusa, a neki na stranu Sotone i njegovih anđela. Gospodin poziva sve koji žele biti vjerni i poslušni Njegovom Zakonu i daleko od svake veze s onima koji se stavljaju na stranu neprijatelja. Protiv njihovih imena napisano je: “TEKEL, bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan.” (Daniel 5,27) …
Mnogo je ljudi koji su naizgled moralni, ali nisu kršćani. Oni su obmanuti u svojoj procjeni osobina koje tvore prave kršćane. Posjeduju leguru karaktera koja uništava vrijednost zlata i ne mogu dobiti pečat koji utiskuje božansko odobrenje. Njih je nužno odbaciti kao nečist i bezvrijedan metal.
Mi sami od sebe ne možemo usavršiti istinski moralni karakter, ali možemo prihvatiti Kristovu pravednost. Možemo biti dionici božanske naravi i umaći tjelesnim željama ovoga svijeta. Krist nam je ostavio savršen uzor kakvi trebamo biti kao Božji sinovi i kćeri. (Letter 256, 1. kolovoza 1906., “Mojoj braći koja služe u Australiji”)