“Postali smo prizorom svijetu, anđelima i ljudima.” (1. Korinćanima 4,9)
Gospodin je dobar i treba Ga slaviti. Proslavljajmo Ga svojim glasovima i shvatimo da smo sve vrijeme u odličnom društvu — s Bogom i Njegovim Sinom, Isusom. Mi smo gledanje za bezgrešne svjetove, anđele i svoje bližnje. Ova će nas spoznaja voditi naprijed kako nas Gospodin usmjerava, postojanog i dobro čuvanog srca.
Pazimo na molitvu. To će nam pomoći da uvidimo potrebu da budemo pod nadzorom Krista, našeg božanskog Vođe. On nas daruje dosljednošću cilja, pokorenim željama i jasnim prosuđivanjem omogućujući nam da razmišljamo trijezno, a da ipak budemo ljubazni. Vrijeme je, sveukupno uzevši, prekratko da bismo bili nesretni. Mi ćemo, moj dragi brate i sestro, njegovati duh sreće zato što znamo da imamo Spasitelja koji nas voli i koji će nas blagosloviti ako Ga s dobrodošlicom primimo u svoje srce.
Ne možemo priuštiti sebi upotrebu dara govora na način koji nikome neće biti od koristi. Božja riječ uređuje izvor naših osjećaja i međusobnog djelovanja, a stanje srca uređuje načela unutarnjeg života. Čista, izvorna načela pokrenut će ispravne riječi i djela. Naši talenti se moraju uvećati ili će u suprotnom nestati.
Mi trebamo biti Kristova dječica, trebamo učiti od Njega. Trebamo u potpunosti vjerovati i provoditi istinu koju ispovijedamo — da je kraj svemu vrlo blizu. U svakom trenutku moramo biti svjedoci divnih događaja koji su pred nama. Svakog dana trebamo iznova posvećivati svoj život Gospodnjoj službi i otvarati vrata srca da bismo dobrodošlicom primili nebeskog Gosta i Njegovu ljubav.
Tijekom noći dugo sam se molila za veće ostvarenje ljubavi mojega Spasitelja. Iako nikada ne ostajem bez Njegove ljubavi u srcu, svejedno žarko želim da ta ljubav sve više raste, sve dok se za mene ne bude moglo reći: “Pa ste i vi ispunjeni u njemu.” (Kološanima 2,10)
Govorimo uvijek vesele riječi ne dopuštajući da nam ijedna srdita riječ prijeđe preko usana, jer takva riječ može povrijediti neku jadnu dušu koja se bori za životodavno ozračje Neba. (Letter 185, 17. kolovoza 1903., starješini S. N. Haskellu i njegovoj supruzi)