“Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo.” (Matej 12,35)
Nikada se prema ljudima s kojima radite ne ponašajte kao prema nevjernicima ako ne raspolažete nepogrešivim dokazom da oni to jesu. Čak i kada je radnikova bezbožnost jasno potvrđena, ne trebate s njim postupati na način koji će mu pružiti izgovor da kaže: “Žestoke su vaše riječi.” Ne smijete učiniti ništa što će kod zabludjelih probuditi ljutnju. Ne približavajte se ni vjernicima ni nevjernicima tako da u srcu pobudite najgore osjećaje. Ne iznosite optužbe koje mogu biti okrutno nepravedne. Ako krenete tim putem, možete odvesti duše u propast. …
U svojem radu dužni ste pokazivati Kristovu suosjećajnost. Vaše izjave trebaju biti izraz Njegovog sažaljenja. Na vama je da govorite kanaanskim jezikom. Više ne pripadate svijetu. Istupili ste iz njega i trebate odbaciti njegove metode i postupke. Riječju i djelom trebate otkrivati Božje namjere pune ljubavi. Uvijek se ophodite prema svojim suradnicima s poštovanjem. …
Onaj koji služi na Kristovom mjestu samo obavlja svoju dužnost kada svima koji su s njim povezani pokazuje milost Božjeg Duha. Ne smije se čuti podsmješljiva niti srdita riječ zato što takve izjave obeščašćuju Krista i sramote naziv “kršćanin”. Dužnost je čovjeka koji je u službi upravitelja da nauči vladati sobom.
Gospodin Isus izabrao je ljudska bića kao svoja oruđa. Ona trebaju provoditi Njegove namjere. Njegova smrt na križu na Golgoti bila je vrhunac Njegovog poniženja. Njegovo otkupiteljsko djelo nadilazi ograničeno, usko razumijevanje. Jedino oni koji su umrli sebi, čiji je život sakriven s Kristom u Bogu, mogu imati nekakvu predodžbu o potpunosti prinosa za spasenje palog roda.
U svakidašnjem životu dužni smo slijediti Kristov primjer. Tada će u vjerskom životu nastupiti mir koji nadilazi razumijevanje. Ne trebamo se upuštati ni u kakav posao niti pothvat da bismo zadobili nagradu ili pohvalu ljudi. Ne trebamo izgovoriti nijednu riječ niti učiniti išta što će u umovima drugih umanjiti idealnu sliku Onoga koji je umro sramnom smrću na križu da bi mogao spasiti svoje neprijatelje. (Letter 196, 18. rujna 1901., upravitelju Sanatorija “St. Helena”)