“A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom.” (Hebrejima 11,16)
Svim svojim snagama koje nam je Bog dao trebamo nastojati približiti Pismo ljudima koji su u mraku. Utučeni i malodušni mogu pronaći sreću, nadu i mir. Ne možemo sebi priuštiti da ulažemo svoje Bogom dane sposobnosti i posvećujemo ih uobičajenim pitanjima koja pripadaju ovom svijetu. Želimo vjeru koja će se uhvatiti za obećanje koje se nalazi u Evanđelju. Što ako izgubimo dušu? Bolje bi nam bilo da se nismo ni rodili. Jedna duša vrijedi više nego sve zlato i srebro koje se može nagomilati na Zemlji. …
Želimo njegovati živu vjeru u Boga. Želimo odvratiti pogled od privlačnosti ovoga svijeta i usredotočiti se na Nebo i nebeske stvarnosti. Ne želimo da se svijet prepriječi između nas i Boga, već da stalno gledamo u Božju slavu. Govorimo o Nebu i njegovom blaženstvu; bio bi veliki gubitak izgubiti ga. Dakle, ako je ono toliko ljupko i toliko poželjno, unesimo ga u ovaj život i u svoju obitelj, i učimo djecu da ne žive za ovaj svijet, već za budućnost i besmrtni život. …
Već ovdje na Zemlji možete imati malo Neba ako budete držali oči uprte u Boga — umjesto da pola vremena gledate u Krista, a pola u svijet. Kada živite za Boga, On će vas poduprijeti svojom vječnom mišicom i onda reći: “Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,30) Vjerujete li u to? Mogu posvjedočiti da je tako. Prema svojem prethodnom iskustvu, mogu posvjedočiti da ne bih željela imati nijednu kušnju manje i nijednu patnju manje, zato što je Pavao rekao: “Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.” (2. Korinćanima 4,17.18) Želimo usmjeriti pozornost na stvari od vječne vrijednosti i ozbiljno razmisliti o tome kako upotrebljavamo svoje umne sposobnosti — nastojimo li ih ojačati jalovim stvarima koje ne možemo ponijeti sa sobom kada budemo uzeti sa Zemlje da se sretnemo s Kristom na oblacima. …
Želimo biti spremni za ulazak u Božji grad. … U usporedbi s tim sve je potpuno nevažno. (Manuscript 16, 19. rujna 1886., “Prednost je biti kršćanin”)