“Filip mu reče: ‘Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!’ ‘Toliko sam vremena s vama — odgovori mu Isus — i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: Pokazi nam Oca!’” (Ivan 14,8.9)
Proučavanjem ne možemo spoznati Boga. Međutim, On nam se otkrio u Kristovom karakteru jer je Krist odsjaj Očeve slave i jasna slika Njegove Osobe. Ako želimo spoznati Boga, moramo biti nalik Kristu. …
Onaj tko svakog dana ne nastoji biti sve sličniji Kristu, ne može spoznati Božji karakter. Čisti život vjerom u Krista kao osobnog Spasitelja daje vjerniku jasniju i dublju spoznaju Boga. Nijedan čovjek čija narav nije plemenita i nalik Kristovoj ne može prikazati Boga u ispravnom svjetlu. On može propovijedati Krista, ali ne pokazuje svojim slušateljima da je Krist stanovnik njegovog srca. …
Svi koji su dionici Kristove ljubavi zahvaljujući primljenoj istini, to će pokazati ako budu ulagali ustrajne, samopožrtvovne napore da prenesu poruku o Božjoj ljubavi svima koji su u zabludi. Na taj način postaju Kristovi suradnici. Ljubav prema Bogu i bližnjima povezuje dušu s Kristom zlatnim sponama ljubavi. Duša je ujedinjena s Njim u posvećenoj, uzvišenoj zajednici.
Prava posvećenost ujedinjuje vjernike s Kristom i jedne s drugima vezama nježnog suosjećanja. Zahvaljujući tom jedinstvu, bogate struje Kristove ljubavi utječu u srce, odakle ponovno istječu u ljubavi jednih prema drugima.
Svi trebaju posjedovati ključne osobine koje su obilježavale savršenu Kristovu narav — Njegovu ljubav, Njegovo strpljenje, Njegovu nesebičnost i Njegovu dobrotu. …
Najveća je i kobna obmana pomisao da čovjek može imati vjeru u vječni život bez posjedovanja Kristove ljubavi prema svojoj braći. Onaj tko ljubi Boga i svojega bližnjeg ispunjen je svjetlom i ljubavlju. Bog je u njemu i oko njega. Kršćani ljube sve oko sebe kao dragocjene duše za koje je Krist umro. Nema kršćanina bez ljubavi jer je Bog ljubav. (Manuscript 133, 20. rujna 1899., “Važnost Božjeg zakona”)