“Da nisam među njima učinio djela kojih nitko drugi ne učini, ne bi imali grijeha. Ali su sada vidjeli pa ipak zamrzili i mene i mog Oca.” (Ivan 15,24)
Sva Kristova čuda učinjena su da blagoslove one koje su vodeći Židovi zanemarili i prezreli i kojima su odbili pružiti pomoć. A On je bio ljubljen [od strane običnog svijeta] zato što je bio Obnovitelj i Veliki Liječnik. Njegova milost bila je svjetlo s Neba. U svakom dobrom djelu pokušavao ih je navesti da Ga prihvate kao svojega Spasitelja. Njegov život bio je miomiris, miris života za život. Unosio je sunčevo svjetlo u srce i dom. Dolazili su Mu u žalosti, a napuštali Ga s hvalospjevima i radosni. Ponudio im je sebe da bi Mu mogli pružiti dom u svojem srcu.
Pa ipak, oni [židovski vođe] nisu Ga prihvatili. I dok su tvrdili da vrše Zakon, poricali su ga svojim djelima. Bili su slijepi kod očiju, zbog neznanja koje je bilo u njima jer im je srce otvrdnulo. Nečistoća njihovog srca, njihovi prljavi svakidašnji postupci, sebičnost, zavist, ljubomora, zle misli i prestupanje Božjeg zakona, dok su tvrdili da ga vrše, neprestano su svjedočili o njihovom karakteru. Drvo se poznaje po rodu. Krist je razotkrio njihov istinski karakter. Objavio je da ono što oni “naučavaju, to su zapovijedi ljudske” (Marko 7,7). Ponovno je rekao: “Ne poznajete ni Pisma ni moći Božje!” (Marko 12,24)
“Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!” (Matej 5,8) Kako će oni vidjeti Boga onako kako Ga je vidio Henok? Imali su prednost da hodaju i razgovaraju s Bogom. Henok je vjerom živio u Božjoj prisutnosti tri stotine godina. Vjerom je shvatio vjeru Isusovu. Uživao je posebnu Božju naklonost. Svećenicima i vladarima bilo je potrebno upravo takvo iskustvo kakvo je imao Henok.
Bio im je potreban stalni osjećaj Božje prisutnosti. Oh, kakva je bogatstva milosti Gospodin želio izliti na svoj voljeni narod! To je prikazano u pozivu na gozbu pripravljenu za njega: “Sve je gotovo. Dođite na svadbu!” (Matej 22,4) (Manuscript 96, 23. rujna 1897., “Odbacivanje Krista od strane Židova”)