Božji suradnici

24. 09. 2020.

“Stoga: niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da raste — Bog.” (1. Korinćanima 3,7)

Moramo razumjeti da je svatko od nas u suradničkom odnosu s Bogom. “Gradite spasenje svoje sa strahom i drhtanjem”, opominje nas On i dodaje: “Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htjenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,12.13) Riječ je o Božjoj suradnji s ljudskim predstavnicima. …

Potrebna je rana i kasna kiša. “Mi smo Božji suradnici.” (1. Korinćanima 3,9) Jedino Gospodin može dati dragocjenu ranu i kasnu kišu. Oblaci, sunce, večernja rosa — to je nebeska najdragocjenija skrb. Ipak, sve te usluge koje Nebo velikodušno pruža pokazat će se kao bezvrijedne za one koji ih ne prihvate marljivim i mukotrpnim trudom. U obrađivanje zemlje moraju se ulagati osobni napori. Postoji oranje i preoravanje. Moraju postojati strojevi kojima će rukovati čovjek svojom vještinom. Sjeme se mora posijati kad mu je vrijeme. Zakoni koji upravljaju vremenom sjetve i žetve moraju se poštovati ili neće biti nikakvih prinosa. …

Apostol iznosi još jednu sliku: “Vi ste Božja … građevina” (redak 9) — zdanje koje treba podignuti. Gradnja zgrade zahtijeva vještinu u korištenju drvene građe koja raste zahvaljujući Bogu, na sreću i blagoslov čovjeka. Gospodin je stvorio šumsko drveće i sada čovjek može koristiti drvo. Stablo se mora srušiti i obraditi pilom, sjekirom, klinom i čekićem kako bi se pripremilo za gradnju. …

Tako je prikazana suradnja čovjeka i Boga. Sva sila dolazi od Boga. “Jer bez mene”, kaže Krist, “ne možete ništa učiniti.” (Ivan 15,5) Koliko onda sati možemo bez opasnosti pokušati raditi sami? Sva slava dolazi od Boga i na svaki mogući način treba se vratiti Bogu zahvaljujući našoj suradnji s Njim. …

Moramo pozorno razmisliti o vlastitom duhovnom interesu. Ako prebivamo u Kristu, nećemo dopustiti da opsežni poslovni pothvati, čak ni u našoj službi za Njega, budu ispred duhovnog miomirisa koji treba krasiti zajedništvo s našom braćom. (Manuscript 182, 24. rujna 1897., “Božja građevina”)