“Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat? I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju.” (Matej 6,27.28)
Bila sam pozvana da se obratim [velikom broju nazočnih u Oaklandu u Kaliforniji] u vezi s nužnošću dubokog i temeljitog rada ključnog za duše kako bi bile osnažene koliko je moguće, i o tome kako treba uložiti najgorljivije napore da pomognemo svima s kojima dolazimo u dodir, riječju i primjerom, da obave ovo važno djelo u Isusu Kristu, našem Gospodinu i Spasitelju.
Veliko mnoštvo vjerojatno će biti prevareno u pogledu svojega duhovnog stanja. U Kristu ćemo pobijediti. U Njemu imamo savršeni Uzor. Dok je On mrzio grijeh savršenom mržnjom, plakao je nad grešnikom. Imao je božansku narav i istodobno bio ponizan poput malog djeteta. U svojem je karakteru imao ono što moramo imati mi, postojanu ispravnost na putu dužnosti s koje Ga nikakve prepreke niti opasnosti nisu mogle skrenuti, dok je istodobno Njegovo srce bilo toliko puno suosjećanja da su Ga nevolje čovječanstva dirale i budile u Njemu najnježnije sažaljenje. On nije mogao proći kraj njih jer je bio Veliki Liječnik koji je iscjeljivao bolesti ljudskog roda.
Isus je bio Veličanstvo Neba. Obavljao je djelo za budućnost, a opet prihvaćao i rješavao probleme u sadašnjosti ne zapostavljajući manje važna pitanja i razrađujući najveličanstveniji plan za stanovnike palog svijeta.
Isus, dragocjeni Spasitelj, obraćao se svojim slušateljima u vezi s njihovim uobičajenim životnim dužnostima, njihovom brigom za odjeću, hranu i piće. Učio ih je da te stvari ne trebaju zaokupljati svu njihovu pozornost, iako neprestano moraju nositi taj teret. Pokazao im je na ptice i rekao im da se njihov nebeski Otac brine čak i za malene vrapce. Onaj koji održava svjetove brine se za ptičice, pa koliko će se tek brinuti za one koji su stvoreni na Njegovu sliku. Ukazao im je na cvijeće blistave ljepote, pozvao ih da ga promatraju i objavio da u svojoj skromnoj jednostavnosti nadmašuje Salomonovu slavu, pa ipak nestane u danu. Zar vi niste mnogo vredniji? (Manuscript 21, 27. rujna 1889., dnevnik)