“Trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,14)
Svi mi trebamo steći neko iskustvo i ponijeti križ. Ako gledamo na vlastito uživanje i ugađamo svojim željama i ukusu, naći ćemo se laki u dan kazni i nagrada. Ako drugima činimo dobro i proslavljamo Boga, nećemo mariti za sebe, već ćemo gledati da budemo od koristi svijetu i blagoslivljamo čovječanstvo, pa ćemo s usana Gospodara čuti blagoslov: “Dobro, valjani i vjerni slugo!”
Mi trebamo živjeti za budući svijet. Užasno je voditi besciljan život od danas do sutra. Mi želimo cilj u životu — želimo živjeti za cilj. Bog nam svima pomaže da budemo samopožrtvovni, manje zabrinuti za sebe, zaboravniji kada je u pitanju naše “ja” i sebične želje i da činimo dobro ne radi slave koju očekujemo ovdje, nego zato što je to svrha našeg života i cilj našeg postojanja. Svakodnevno se trebamo moliti Bogu da nas oslobodi naše sebičnosti. …
Vidjela sam da su oni koji žive za cilj, nastojeći na korist i blagoslov svojim bližnjima odati svojem Otkupitelju čast i slavu, istinski sretni ljudi na planetu, dok se čovjek koji je uznemiren, nezadovoljan i stalno nešto traži i ispituje nadajući se da će pronaći sreću, uvijek žali i razočaran je. On uvijek nešto želi, nikada nije zadovoljan zato što živi samo za sebe. Imajte za cilj činiti dobro i vjerno odigrati svoju ulogu u životu.
U svijetu vlada žurba i uzbuđenost. Ljudi grozničavo ulažu novčana sredstva u obveznice i dionice, obogaćuju se za dan, a ipak su nezadovoljni. Oni stalno ulažu s bezumnim očekivanjima. Bankovne akcije padaju, milijunaši ujutro postaju prosjaci uvečer, i najbolji način koji mogu smisliti da sve okončaju jest samoubojstvo pištoljem, vješanjem ili utapanjem u zaljevu. Novac je blagoslov kada oni koji ga koriste smatraju sebe Božjim upraviteljima koji raspolažu Njegovim imetkom i morat će jednoga dana položiti račun za svoju službu. Biblija osuđuje ljubav prema novcu kao korijenu sveg zla jer kada čovjek izgubi novac, dragocjeni život koji mu je Bog podario više nema nikakvu vrijednost jer je novca nestalo. (Letter 17, 28. rujna 1872., J. E. Whiteu)