“Ako truba daje nejasan glas, tko će se spremiti za borbu? Tako i vi: ako govoreći tuđim jezikom ne govorite razumljivo, kako će se razumjeti što govorite? Govoreći ćete u vjetar.” (1. Korinćanima 14,8.9)
Mnogo je onih koji trebaju čuti “jasan glas” poruke koja će zadovoljiti prijeku potrebu. Svuda na Zemlji Gospodin ima iskrene duše koje stoje u nesigurnosti. … Tu je poruku potrebno objavljivati s posvećenom sposobnošću. Riječ Gospodnja je izgovorena. Bog poziva posvećena srca i usne. Poruke upozorenja treba odnijeti u velike gradove, u manje gradove i sela. Ljudi koje je Bog odredio moraju biti gorljivi u radu, dijeliti naše knjige i širiti svjetlo. Članci u našim tiskovinama ne trebaju prikazivati istinu u stilu romanse jer to slabi dojam koji treba izvršiti najuzvišenija istina ikada upućena smrtnicima. Oni trebaju sadržavati jednostavne riječi: “Tako govori Gospodin.” Poruka mora biti potkrijepljena biblijskim razlozima, ne u obliku romana, već onako kako to čini Biblija. Mnogo je ljudi koji traže potvrdu prave vjere.
Gospodin objavljuje: “Poruku treba uputiti u obliku svečanog upozorenja. Ništa što će spriječiti jasno iznošenje poruke nemojte unositi u svoje planove. Ponavljajte poruku. Zlo u gradovima raste. Neprijatelj ima velik utjecaj na ljude zato što moj narod nije otvorio srca da shvati svoju odgovornost. Reci mojem narodu da krenu na posao i objave poruku. Trebaju govoriti i raditi u jednostavnosti istinske pobožnosti, a moj Duh će izvršiti dojam na srca. Neka se oglasi pravi zvuk opomene. Moj će anđeo ići pred vama ako budete posvećeni istinom.”
Pred nama je veliki posao. Istinu je potrebno objavljivati jasnim glasom. Trebamo biti posvećeni Duhom Svetim, ponizno hodeći pred Bogom. Moramo poslati glasnike u neobrađena polja, a Gospodin će djelovati na srca. Poruke prvog i drugog anđela otišle su u sili Duha, a oni koji su u njihovom objavljivanju hodili i radili u poniznosti, obilno su blagoslovljeni. Probudimo se svi i energično prionimo na posao koji trebamo obaviti. (Letter 88, 30. rujna 1910., starješini A. G. Daniellsu, predsjedniku Generalne konferencije)