“Naprotiv, štujte u svojim srcima Krista kao Gospodina, uvijek spremni na odgovor svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama.” (1. Petrova 3,15.16)
Vrijeme u kojem živimo zahtijeva svesrdne radnike. Praktična narav nauka koji mi ispovijedamo ostavljat će dojam na srca, jer nebeski glasnici surađuju s radnikom koji povezuje vjeru i djela. Onaj tko ima životodavnu vezu s Isusom Kristom, iznosit će svoje iskustvo kao svjedok za Učitelja. “Vi ste moji prijatelji”, rekao je Krist, “ako učinite što vam zapovijedam” (Ivan 15,14).
Svi oni koji su istinski Kristovi prijatelji, činit će Kristova djela. Međutim, mi smo vrlo skloni tome da neposvećene, neobraćene crte karaktera pokazujemo u svojoj obitelji, ali i u crkvi. Zbog toga naše riječi, ponašanje i naš duh postaju uvreda ne samo za obitelj, već i za crkvu i cijeli svemir. Bog to naziva izopačenim duhom.
Kad bi svi mogli vidjeti kako Bog gleda na sebično, sitničavo držanje, potpuno bi prezreli sebe same i uložili odlučne napore da prestanu sa svakim ružnim ponašanjem. Misao da se čovjek može sjediniti s Božjom obitelji, zadržavši pritom sve neuglađene crte karaktera u ovom životu, najveća je prijevara i zabluda.
Snaga za pobjedu ne ovisi o okolnostima, o životu bilo kojeg čovjeka koliko god učen bio, već o pomoći koju nam Bog pruža i koja nam je uvijek na raspolaganju. Istina nije nešto što treba čuvati za posebne prilike. Ako se istina nalazi u srcu, onaj koji je posjeduje pokazivat će vjeru koja radi po ljubavi i čisti dušu. Njezina načela koja prebivaju u srcu pokazivat će se u svakom trenutku i u svakoj prigodi. …
Sav naš uspjeh, sva naša učinkovitost potječe od Krista. Mi moramo neprestano gledati iznad ovozemaljske pomoći, iznad najmoćnije ljudske sile, iznad apostola. Moramo vezati svoju vjeru neposredno za Krista. On je izjavio: “Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” (Ivan 15,5) “Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4) (Manuscript 114, 7. listopada 1897., “Vjernima u Kristu Isusu”)