Zakoračite li prostorijama Srednje škole u Maruševcu, naići ćete na srušene zidove, prašinu i radnike. Pripremamo se za sljedećih pedeset godina — ako kraljevstvo nebesko ne siđe na Zemlju, koja je veća duhovna, društvena, gospodarska, zdravstvena i ekološka ruševina nego što je to trenutno naša škola. Želimo tu biti za još pedeset godina prkosa, inata i dišpeta prema onom što je na ovom svijetu neljudsko, površno, nemoralno i što ne slavi Isusove riječi i djela. Želimo biti spremni za još pedeset godina, svjesni da kročimo svijetom na kojem slabi vjera, ljubav, nada i sigurnost. Ne želimo se predati, pokleknuti i dignuti bijelu zastavu. Zapravo, želimo podići Božju zastavu, jer se nismo predali postmodernom i postkršćanskom svijetu u kojem se ne prepoznaje razlika između dobra i zla, nego se zlo naziva dobrim, a dobro zlim.
Prije nekoliko tjedana pedeset i šestero učenika završilo je Srednju školu u Maruševcu s pravom javnosti te su pristupili polaganju ispita državne mature. Iza nas je prevrtljiva, neizvjesna, stresna i teška nastavna godina. Školska tek treba doći svojemu kraju. I onda krećemo iznova: u nove učionice s novim učenicima. Tijekom pedeset godina srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, kroz našu školu su prošle tisuće učenika i roditelja. Škola je ostavila trag na dobro. Upravo zato želimo nastaviti istim smjerom, još sigurniji da je naša škola Božji dar i da može pomoći crkvi u njezinoj misiji i propovijedanju Radosne vijesti.
Već potrošene improvizirane učionice nekadašnjeg muškog internata trpe neumoljive udarce malja radnika, dok iz prikrajka čekaju novi koji će u novouređenim učionicama osigurati da sadašnji i budući učenici imaju još bolje uvjete za stjecanje znanja i vještina.
Crkva bez takvih ustanova nije živa crkva s društvenim utjecajem. Upravo zato pohvaljujemo sve poticaje uprave Jadranske unije konferencija i naših triju konferencija u tome da škola bude obnovljena te da nastavi biti središtem utjecaja. Sedamdeset i osmero zaposlenih i dvjesto pedeset učenika doživjet će uvjerenje i sigurnost da naša škola ima budućnost. Ona je u rukama uprave, ali ponajviše vjernika, kako bi škola i sam kampus mogli biti oaza drukčijeg pogleda na život, odgoj i obrazovanje. Svaka donacija je dobrodošla i otići će u dobrom smjeru. Škola, fakultet i crkvene ustanove nam trebaju. Ne kako bi radnici imali posla, a učenici stekli obrazovanje, nego kako bismo se utkali u mrežu društva u kojem jesmo — i bili sol i svjetlo.
Neka Bog učini da budemo odgovorni, marljivi i posvećeni misiji. Neka Bog učini da naše ustanove u Maruševcu napreduju. Neka Bog učini da svi shvatimo kako smo jedni drugima potrebni i da ne živimo za sebe, te da nam kao crkvi treba što više mjesta i događaja koja šire pozitivan utjecaj.
Dejan Stanjević, ravnatelj Srednje škole s pravom javnosti u Maruševcu
