“Dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati.” (Izaija 58,10)
Jedno varljivo iskustvo u vezi s Isusovom ljubavlju sada prevladava svuda — da se moramo zadržati na Isusovoj ljubavi, da je vjera u Isusa sve što nam treba — ali duše također moraju biti poučene da nas Isusova ljubav u srcu navodi na ponizan život i poslušnost svim Njegovim zapovijedima. “Tko tvrdi: Poznajem ga, a ne vrši njegovih zapovijedi, lažac je, i u njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Isusova ljubav koja ne ide dalje od usana neće spasiti nijednu dušu, već će je samo dovesti u veliku zabludu. …
Neki koji tvrde da ljube Isusa zapravo su obični varalice i njihova se vjera svodi na riječi. Ona ne preporađa karakter. Ne otkriva unutarnje djelovanje milosti. Takvi pojedinci ne pokazuju da su u Kristovoj školi naučili pouku o poniznosti i krotkosti srca. Oni svojim životom i karakterom ne pokazuju da nose Kristov jaram niti da prihvaćaju Kristove terete. Ne dosežu mjerila koja su im dana u Božjoj riječi, već se drže ljudskih mjerila. Njihov život nije čist kao Kristov. Nisu pročišćeni i oplemenjeni Njegovim Duhom. Put istine nisu upoznali, i od onih su koji će na kraju vikati: “Gospodine, Gospodine, otvori nam. Mi smo propovijedali po ulicama. Činili smo mnoga dobra djela.” Ali Krist će im reći: “Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!” (Matej 7,23) …
Oni koji odbacuju biblijsku istinu, pretvaraju se da to čine iz ljubavi prema Isusu. Međutim, oni koji doista vole Isusa, pokazivat će tu ljubav tako što će biti Njegova poslušna djeca. Oni će biti izvršitelji Riječi, a ne samo slušači. Neće neprestano ponavljati: “Dovoljno je da vjerujemo u Isusa.” To je točno u svojem punom značenju, ali oni to ne razumiju i ne prihvaćaju u punom značenju. Vjerovati u Isusa znači prihvatiti Ga kao svojeg Otkupitelja, kao svoj Uzor. Svi koji ljube Isusa moraju slijediti Njegov primjer. Oni se moraju s Njim povezati tako tijesno kao što je loza povezana sa živim trsom. Oni prebivaju u Isusu i On prebiva u njima. Oni su izvršitelji Njegove Riječi, dionici Njegove božanske naravi. (Manuscript 26, 17. listopada 1885., “Prvi posjet Švedskoj”, odlomak iz dnevnika)