“Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.” (Psalam 1,6)
Ako je um naučen da razmišlja o onome što je nebesko, prohtjevi neće biti zadovoljni nečim što je jeftino i obično. Moramo imati na umu da je Gospodin spreman učiniti velike stvari za nas, ali da i mi moramo biti spremni to primiti tako što ćemo isprazniti svoje srce od sebičnosti i samopouzdanja. Jedino Gospodina treba veličati. Jer “ja častim one”, kaže On, “koji mene časte” (1. Samuelova 2,30). Mi se ne trebamo upinjati da steknemo priznanje jer “Gospodin poznaje svoje” (2. Timoteju 2,19). Gospodin će otkriti svoju slavu upravo onima koji se ne uzdaju u sebe, već s nepovjerenjem gledaju na vlastito djelo. Oni će primljene blagoslove upotrijebiti na najbolji način. Svi koji piju s čistih izvora Libanona, imat će u sebi izvor vode života koji ne može presušiti. …
Gospodin zna da ćemo se mi, budemo li se uzdali u čovjeka, oslanjati na tjelesnu mišicu. Zato nas poziva da Njemu poklonimo povjerenje. Njegova sila nema granice. Razmišljajte o Gospodinu Isusu, o Njegovim zaslugama i Njegovoj ljubavi, umjesto da tražite mane i da se bavite pogreškama drugih ljudi. Prizivajte u sjećanje ono što je vrijedno vašeg priznanja i pohvale. A ako ste već dovoljno pronicavi da uočite tuđe pogreške, budite još pronicaviji da uočite i pohvalite ono što je dobro. Ako budete kritički promatrali sebe same, možete pronaći stvari koje su isto tako za osudu kao i one koje vidite kod drugih. Radimo zato neprestano na tome da osnažimo jedni druge u najsvetijoj vjeri.
U svojoj Poslanici Filipljanima, Pavao kaže: “Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svim svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i pomoćnicima.
Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim — svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve — zbog vašeg udjela u širenju Radosne vijesti od prvoga dana do sada. Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa.” (Filipljanima 1,1-6) Neka to postane i naš duh. (Manuscript 187, 18. listopada 1898., ulomak iz dnevnika)