“Dakle, kao što je prekršajem jednoga osuđenje došlo na sve ljude, tako izvršenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u životu.” (Rimljanima 5,18)
U službi, navodno učinjenoj za Boga, u velikoj mjeri prisutno je isticanje i veličanje sebe. A Bog mrzi pretvaranje. Kad muškarci i žene prime krštenje Duhom Svetim, oni ispovijedaju svoje grijehe i dobivaju oprost koji podrazumijeva opravdanje. Međutim, ne treba se oslanjati na mudrost ljudi koji se nisu pokajali i ponizili, jer su oni zaslijepljeni u pogledu pravog značenja pravednosti i posvećenja istinom. Tek kad su lišeni samopravednosti, ljudi uviđaju svoje duhovno siromaštvo. Tek tada se približavaju stanju bratske ljubavi koja pokazuje da oni suosjećaju s Kristom. I tek tada cijene visoku i uzvišenu narav djelovanja kršćanskih službi. …
Mnogi se zadovoljavaju time da Gospodinu ponude beznačajna djela službe. Njihovo kršćanstvo je bez sile. A Krist je dao sebe za grešnike. Kakvom bismo tek brigom za spasenje duša mi trebali biti ispunjeni kad gledamo kako ljudska bića propadaju u grijehu. Te duše kupljene su po visokoj cijeni.
Smrt Božjeg Sina na križu na Golgoti mjera je njihove vrijednosti. Iz dana u dan oni odlučuju o pitanju života i smrti, o tome hoće li imati vječni život ili će biti uništeni za vječnost. A ipak se muškarci i žene koji tvrde da pripadaju Gospodinu zadovoljavaju time da svoje vrijeme i pozornost posvećuju beznačajnim pitanjima. Ne smeta im što imaju nesuglasice među sobom. Ali da su doista posvećeni djelu svojega Učitelja, ne bi se borili i nadmetali među sobom kao neposlušna djeca. Svaka ruka bila bi uključena u službu. Svatko bi stajao na svojem stražarskom mjestu radeći srcem i dušom kao misionar Kristovog križa. U srcu takvih radnika počivao bi Kristov duh i činila bi se pravedna djela. Takvi bi radnici u djelo unosili suosjećajnost i molitve probuđene crkve. Primali bi naredbe od Krista i ne bi imali vremena za uzajamno nadmetanje i svađe. (Letter 173, 13. studenoga 1902., “Okupljenima na savjetovanju u Battle Creeku”)