Kako održati ljubav živom

22. 11. 2020.

“Zahvaljujte uvijek za sve Bogu, Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista! Pokoravajte se jedan drugom iz poštovanja pred Kristom!” (Efežanima 5,20.21)

Koliko bi nevolja, koliko jada i nesreće moglo biti izbjegnuto kada bi muževi i žene jedno drugom ukazivali poštovanje i pažnju, kad bi govorili ljubazne riječi i njegovali sitne znakove pažnje koji bi održavali ljubav u životu i koji su nužni u zadobivanju svojeg životnog suputnika. Kada bi muž i žena nastavili njegovati te sitne znakove pažnje koji pothranjuju ljubav, bili bi sretni jedno s drugim i imali bi posvećujući utjecaj na svoju obitelj. Tada bi imali svoj mali krug sreće i ne bi izlazili izvan njega u potrazi za novim privlačnostima i novim predmetom ljubavi. …

Kad bi srca članova obitelji ostala nježna, kad bi se velikodušno priklanjali ukusu i mišljenju onog drugog, kad bi supruga tražila prilike da izrazi ljubav učtivim ponašanjem prema svojem suprugu i kada bi suprug pokazivao istu obzirnost i ljubazno uvažavanje prema svojoj supruzi, i djeca bi posjedovala isti duh. Taj utjecaj prožimao bi čitavo kućanstvo. Kakve bi plime jada obitelji bile pošteđene! Muškarci ne bi odlazili od kuće u potrazi za srećom, a žene ne bi čeznule za ljubavlju, gubile hrabrost i samopoštovanje i postajale doživotni invalidi. Imamo samo jedan život i uz malo pažnje, brižljivosti i vladanja sobom on bi mogao postati podnošljiv, ugodan, pa čak i sretan.

Svaki par koji udruži svoje životne ciljeve trebao bi se potruditi da jedno drugom učine život što je moguće sretnijim. Ono što cijenimo mi se trudimo sačuvati i ako je moguće, učiniti još vrjedijim. Stupanjem u brak muškarac i žena sklopili su sporazum, izvršili doživotno ulaganje, i trebali bi dati sve od sebe kako bi svoje nestrpljive i gnjevne riječi držali pod nadzorom, čak i pažljivije nego prije braka, jer su sada, kao muž i žena, sjedinili svoje sudbine do kraja života i svatko od njih ocjenjuje se prema količini brižljivosti i truda koji ulaže kako bi zadržao i očuvao svježom ljubav za kojom su tako željno tragali i koju su toliko cijenili prije braka. (Letter 27, 22. studenoga 1872., bratu Burtonu, jednom od prvih članova crkve u San Franciscu u Kaliforniji)