“U revnosti budite neumorni! Budite gorljivi Duhom! Gospodinu služite!” (Rimljanima 12,11)
Božji sluge povezani su više-manje silom prilika sa svjetovnim ljudima u poslovnim pothvatima, ali ne bi trebali gubiti iz vida da je, dok oni kupuju i prodaju, Božje oko na njima. Ne smiju se koristiti nikakvi “dvojaki utezi i kriva mjera”, jer je to mrsko Gospodinu (vidi Izreke 20,23). U svakom poslovnom pothvatu kršćanin će se pokazati upravo u onakvom svjetlu u kakvom bi želio da ga njegova braća vide. On se u svojem djelovanju rukovodi načelima. Ne spletkari, pa prema tome nema što prikrivati i zaglađivati. On može biti kritiziran i iskušavan, ali će njegovo nepokolebljivo poštenje zasjati kao čisto zlato. On je blagoslov za sve koji su s njim povezani jer je njegova riječ pouzdana. On je čovjek koji neće zloupotrijebiti svojega bližnjeg. On je prijatelj i dobrotvor svima i njegovi bližnji imaju povjerenja u njegove savjete. …
Čovjek koji je pošten nikad neće iskoristiti nečiju slabost ili nesposobnost radi postizanja vlastitih ciljeva. On uzima poštenu naknadu za ono što prodaje. Ako postoji neki nedostatak u prodanim proizvodima, on to otvoreno kaže svojoj braći i susjedima, iako tom gestom možda radi protiv vlastitih materijalnih interesa. Ipak, u svim sitnim pojedinostima života treba očuvati najstroža načela poštenja. To nisu načela koja vladaju ovim svijetom, gdje je zavodnik, lažov i nasilnik — Sotona — Gospodar, a njegovi ga podanici slijede i provode njegove namjere. Kršćani služe drugom Gospodaru i njihova djela moraju biti učinjena u Bogu, bez obzira na sav sebični dobitak. Odstupanje od savršenog poštenja u nekom poslovnom pothvatu može prema procjeni nekih izgledati kao sitnica, ali naš Spasitelj ne gleda tako. Njegove riječi u vezi s tim jasne su i nedvosmislene: “Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) …
U današnjem kršćanskom svijetu podvale su prisutne u zastrašujućim razmjerima. Ali Božji narod koji drži zapovijedi trebao bi pokazati da je iznad svega toga. U nepoštene radnje, koje kvare čovjekove poslovne odnose s njegovim bližnjima, nikad se ne bi trebali upuštati oni koji tvrde da vjeruju u sadašnju istinu. (Letter 3, 24. studenoga 1878., bratu O., kolporteru koji se upustio u neke sumnjive poslovne pothvate)