Požurivanje Kristovog dolaska

25. 11. 2020.

“Budući da će se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega.” (2. Petrova 3,11.12)

Boravila sam u Engleskoj u vrijeme kraljičinog jubileja [Zlatni jubilej kraljice Viktorije 1887. godine]. Njezina slika bila je na svim prozorima, na papiru, na staklu, na svemu. Učinjeno je sve da bi ona bila u mislima i sjećanjima ljudi. A tek parada! Potrošeno je tisuće i tisuće dolara. Jer ljudi su plaćali samo da bi mogli sjediti kraj prozora i gledati paradu. Dvjesto-tristo dolara plaćalo se mjesto kraj prozora da bi se mogla vidjeti kraljica.

Bila sam u Londonu upravo u vrijeme sveg tog uzbuđenja. To me je rastužilo. … Ljudi su imali pravo da to rade, ali ja sam razmišljala: … Evo nas kako čekamo da Gospodin dođe na nebeskim oblacima. Je li nam On stalno na umu? Ako doista vjerujemo u Isusa, ako vjerujemo u Njegov dolazak, ako prebivamo u Kristu, nećemo se žaliti na svaki sitan križ u životu. Razmišljat ćemo o onome što je Krist, naš Spasitelj, učinio za nas. Kad bismo gledali na križ s Golgote, izgubili bismo iz vida svoje sitne probleme. Zašto mi, kao kršćani, ne bismo uzdizali Njega — Čovjeka s Golgote? Jer Krist je odložio svoju odjeću slave i radi nas postao siromašan. On je bio bogat, ali je osiromašio da bismo se mi Njegovim siromaštvom mogli obogatiti (vidi 2. Korinćanima 8,9).

Ta će žrtva biti izgubljena za nas ako se ne budemo vjerom držali Krista. Mi sami po sebi nemamo nikakve pravednosti. A sva proročanstva pokazuju nam da se kraj svemu približio. Potrudimo se dakle da nam srca budu ispravna pred Bogom. …

Postoji život nakon ovoga. Vječni život. Život sreće. Nikakva smrt tamo ne može prodrijeti. Tamo se nećete moći zaraziti malarijom. Neće biti bolesti, ni patnje, ni tuge. Zar ne biste željeli biti tamo? Ulice će biti popločene zlatom i moći ćete vidjeti Kralja u Njegovoj slavi. Ja moram biti tamo. Moram vidjeti Kralja u Njegovom veličanstvu. Nemojte navoditi ljude da povjeruju da mogu otići tamo i ponijeti svoje grijehe sa sobom. Karakter se mora promijeniti ovdje. Mi moramo ovdje naučiti pjevati pjesmu spasenja ako je želimo pjevati na Nebu. Pjevajmo o Božjoj dobroti. Govorimo o Njegovoj sili. (Manuscript 20, 25. studenoga 1888., “Dobra propovijed”)