“Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” (Filipljanima 2,7.8)
Krist je uzvišen u onoj mjeri u kojoj se ponizio i patio. On je mogao postati Spasitelj i Otkupitelj tek pošto je postao Žrtva. Kakva se tajna krije u Kristovoj pobožnosti! Učinivši Zakon velikim i slavnim time što je prihvatio njegove uvjete i spasio ovaj svijet od propasti, Krist je požurio na Nebo da dovrši svoje djelo i pošalje Duha Svetoga učenicima. Tako je uvjerio svoje vjerne sljedbenike da ih nije zaboravio iako se sada nalazio u Božjoj prisutnosti gdje vlada vječna radost.
Duh Sveti trebao je sići na one u ovom svijetu koji su ljubili Krista. To je bio uvjet da oni prigodom proslavljanja svojeg Poglavara prime svaki dar potreban za ispunjenje njihove zadaće. Životodavac je u svojim rukama držao ne samo ključeve smrti, već i cijelog Neba sa svim njegovim bogatim blagoslovima. Sva vlast nebeska i zemaljska dana je Njemu i pošto je zauzeo svoje mjesto u nebeskim dvorovima, mogao je podijeliti blagoslove svima koji Ga prime.
Krist je rekao svojim učenicima: “Vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama.” (Ivan 16,7) Bio je to dar nad darovima. Duh Sveti poslan je kao najveće blago koje je svijet mogao primiti. Crkva je krštena silom Duha. Učenici su osposobljeni da idu i objavljuju Krista, najprije u Jeruzalemu, u kojem je punopravni Kralj bio sramno obeščašćen, a zatim i do svih krajeva Zemlje. …
Kako su izobilni i besplatni blagoslovi koji će biti darovani svima koji pristupaju Bogu u ime Njegovog Sina! Ako ispune uvjete iznesene u Njegovoj Riječi, On će im otvoriti nebeske ustave i izliti na njih svoj preobilni blagoslov (vidi Malahija 3,10). … Ako se Božji narod posveti poslušnošću Njegovim nalozima, Gospodin će raditi u njemu. On će obnoviti ponizne, skrušene duše čineći njihov karakter čistim i svetim. (Manuscript 128, 28. studenoga 1897., “Jedini pravi posrednik”)