Služba nebeskih anđela

29. 11. 2020.

“Zar nisu svi (anđeli) službujući duhovi što se običavaju slati da služe onima koji imaju baštiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14)

Gospodin ne ostavlja u tami one koji slijede sve svjetlo koje im je dano, već šalje svoje anđele da razgovaraju s njima. Kornelije je živio u skladu sa zapovijedima danim u starozavjetnim spisima, i Gospodin mu je poslao glasnika da mu kaže što treba činiti.

Bog je mogao preko anđela poslati Korneliju sve potrebne upute, ali to nije bio Njegov plan. Njegova namjera bila je da Kornelija poveže s onima koji su primili znanje odozgo, čija je dužnost bila da predaju to znanje onima koji traže svjetlo. Bog uvijek na taj način postupa sa svojim narodom.

“I pošlji sada ljude u Jopu”, rekao je anđeo, “pa dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost kod nekog Šimuna Kožara, čija je kuća uz more. On će ti reći što ti valja činiti.” (Djela 10,5.6 — Varaždinska Biblija) Kornelije je poslušao nalog koji mu je dan. Povezao se s crkvom i postao korisni i utjecajni Božji suradnik.

Taj bi nas primjer trebao utješiti i osnažiti. Neka oni koji služe Bogu pomno proučavaju postojeći odnos između Neba i Zemlje. Nebeska i zemaljska oruđa trebaju se ujediniti u velikom djelu nošenja svjetla onima koji su u tami.

Nebeski anđeli trebaju nam donijeti blagoslove, koje mi zauzvrat trebamo predati našim bližnjima.

Zapazite pohvalu upućenu Korneliju: “Tvoje molitve i dobročinstva … uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica.” (Djela 10,4) Njegova vjernost prepoznata je na Nebu. Bog je u njemu vidio čovjeka kojem se mogu povjeriti veće svjetlo i ozbiljnije odgovornosti jer je pravilno koristio svoje talente. Mi trebamo gledati na svoju upraviteljsku službu kao na svetu odgovornost. Trebamo marljivo trgovati talentima koji su nam povjereni. Bog će prepoznati naše usrdne napore i dat će nam veću sposobnost za službu.

Bog priprema svoj narod da donese plod na slavu Njemu. Pavao kaže: “Mi smo Božji suradnici; vi ste Božja njiva, Božja građevina.” (1. Korinćanima 3,9) (Manuscript 67, 29. studenoga 1900., “Poučne riječi za Crkvu”)