Rimski kapetan Kornelije bio je imućan čovjek i plemenita roda. On je zauzimao položaj povjerenja i časti. Neznabožac po podrijetlu, odgoju i obrazovanju, on je svojim dodirom sa Židovima upoznao pravog Boga i služio Mu, pokazujući iskrenost svoje vjere sažaljenjem prema siromašnima. Činio je “mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka”. (Djela 10,2)
Kornelije je znao za evanđelje otkriveno u Kristovu životu i smrti, stoga mu je Bog poslao vijest izravno s Neba, a drugu mu je vijest prenio po apostolu Petru poslavši ga Korneliju u posjet da ga poduči. Kornelije nije bio u zajednici s hebrejskom Crkvom, jer bi rabini u tom slučaju gledali na njega kao na bezbožnika i nečistoga; ali Bog je vidio iskrenost njegova srca i sa svog prijestolja poslao vjesnike da se priključe Njegovom sluzi na zemlji i propovijedaju evanđelje ovom rimskom predstavniku vojne vlasti.
Tako Bog danas traži duše i među “visokim” i među “niskim”. Postoje mnogi koji su kao Kornelije, ljudi koje On želi povezati sa svojom Crkvom. Oni su prijateljski raspoloženi prema Božjem narodu. Ali spone koje ih vežu za svijet čvrsto ih drže. Ovim ljudima je potrebna moralna hrabrost da se spuste na razinu ovih poniznih. Trebamo uložiti poseban trud za ove duše koje su izložene tako velikoj opasnosti zbog svojih odgovornosti i društva u kojem se kreću.
Mnogo je rečeno o našoj dužnosti prema prezrenim siromasima; zar ne bismo trebali pokloniti malo pažnje i prezrenim bogatašima? Ovakve ljude mnogi smatraju beznadnima, i malo čine da otvore oči onih koji su, zaslijepljeni i ošamućeni sjajem zemaljske slave, izgubili vječnost sa svog obzorja. Tisuće bogatih su otišli u grob a da ih nitko nije opomenuo. Ali ma kako izgledali ravnodušni, mnogi od bogatih imaju teret na duši. “Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka.” Onaj tko kaže zlatu: “Sigurnosti moja!” “odrekao se Boga odozgor”. “Ta nitko sebe ne može otkupit ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti.” (Propovjednik 5,9; Job 31,24.28; Psalam 49,8.9)
Bogatstva i svjetovna čast ne mogu zadovoljiti dušu. Mnogi od bogatih ljudi čeznu za nekom božanskom sigurnosti, za nekom duhovnom nadom. Mnogi čeznu za nečim što će učiniti kraj jednoličnosti njihovog besciljnog života. Mnogi od onih iz javnog života osjećaju potrebu za nečim što nemaju. Mali broj njih odlazi u crkvu; jer misle da tu nalaze malo dobiti. Nauka koju čuju ne dolazi do srca. Zar im se ne bismo trebali osobno približiti?
Među žrtvama neimaštine i grijeha mogu se naći oni koji su nekada posjedovali bogatstvo. Pokvarenost svijeta, uporaba žestokih pića i popuštanje strastima svladali su ljude različnih zvanja i različnih životnih dobi, i oni su onda podlegli kušnji. Dok ovima koji su tako pali trebaju naša sućut i pomoć, zar onda ne bi trebalo posvetiti malo pažnje i onima koji još nisu tako nisko pali a stupaju na istu stazu?
Tisuće ljudi na položaju i časti popuštaju navikama koje su uzrok propasti za dušu i tijelo. Propovjednici evanđelja, državnici, pisci, ljudi obdareni bogatstvom i sposobnostima, ljudi goleme poslovne moći i velike radne energije nalaze se u smrtnoj opasnosti jer ne vide nužnost samosvladavanja u svemu. Njih treba usmjeriti na načela umjerenosti, ne na jednostran i samovoljan način, već u svjetlosti Božjeg velikog plana za ljudski rod. Kad bi im se na ovaj način iznijela načela prave umjerenosti, mnogi iz viših slojeva društva shvatili bi njihovu vrijednost i srcem ih prihvatili.
Ovima trebamo ukazati na posljedice štetnih navika, koje nastaju u obliku smanjene tjelesne, umne i moralne snage. Pomozite im da shvate kako na njima počiva odgovornost kao na upraviteljima Božjih darova. Pokažite im kako korisno mogu upotrijebiti novac što ga sada troše na ono što im donosi samo štetu. Govorite im o potpunom odricanju i recite im da svoj novac, koji bi inače potrošili na alkohol, duhan ili na slična zadovoljstva, posvete za pomoć bolesnima bez sredstava za liječenje ili za školovanje djece i mladih, čime bi oni postali korisni društvu u kojem žive. Mnogi neće odbiti da prignu uho na ovakav poziv.
Postoji jedna opasnost kojoj su imućni osobito izloženi, a tu je također i polje rada za zdravstvenog misionara. Mnogi od onih koji stječu blagostanje u ovome svijetu i koji se nikada ne spuštaju k “uobičajenim” zlima, ipak propadaju zbog ljubavi prema bogatstvu. Čaša koju je najteže nositi nije prazna čaša, već ona koja je puna do ruba. To je čaša koju je najteže držati. Jad i nesreća donose razočaranje i patnju; ali uspjeh u svijetu krije u sebi najveću opasnost za duhovni život.
Oni koji trpe stalne udarce protivljenja, predstavljeni su grmom što ga je Mojsije vidio u pustinji, koji nije sagorijevao iako je stalno gorio. Usred tog grma bio je anđeo Božji. Tako je u oskudici i nevolji sjajnost nazočnosti Onog koji je nevidljiv s nama da nas hrabri i tješi. Mnoge molitve se upućuju za one koji stradaju od bolesti ili nevolje; ali ljudima kojima su povjereni blagostanje i utjecaj u društvu naše su molitve najpotrebnije.
U dolini poniženja, gdje ljudi osjećaju svoju bespomoćnost i ovisnost o Bogu koji će voditi njihove korake, postoji određena sigurnost. Ali ljudi koji stoje na uzdignutu mjestu, na pijedestalu, i za koje se zbog položaja što ga zauzimaju pretpostavlja da posjeduju i veliku mudrost, nalaze se u krajnjoj opasnosti. Takvi će ljudi, ako Bog ne postane njihovom uzdanicom, sigurno pasti.
Biblija nikoga ne osuđuje zato što je bogat, ako je svoje bogatstvo stekao na pošten način. Ne novac, već ljubav za novcem je korijen svih zala. Bog je Onaj koji ljudima daje snagu da steknu bogatstvo; a u rukama onoga koji postupa kao Božji povjerenik i koji svoja materijalna sredstva koristi nesebično, bogatstvo je blagoslov — i onome koji ga posjeduje i svijetu. Ali zato postoje mnogi koji, utonuvši u svoje interese prema svjetovnim bogatstvima, postaju neosjetljivi za potrebe svojih bližnjih i za Božje zahtjeve. Oni smatraju svoje bogatstvo sredstvom kojim će steći sebi slavu i prestiž. Oni stječu kuću za kućom, posjed za posjedom; pune svoje domove raskoši, dok oko njih žive ljudska bića u bijedi i kriminalu, bolesti i sjenci smrti. Oni koji ovako predaju svoje živote sebičnim interesima ne razvijaju u sebi Božje osobine, već osobine Kneza zla.
Ovim ljudima treba vijest evanđelja. Njihove se oči trebaju odvratiti s prolaznosti i taštine materijalnih dobara, i upraviti da vide dragocjenost neprolaznih, vječnih bogatstava. Oni trebaju osjetiti radost davanja, blaženstvo surađivanja s Bogom.
Gospodin nas poziva: “Bogatašima ovoga svijeta prenesi da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni, da tako sebi zgrću sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život.” (1. Timoteju 6,17-19)
Imućni, koji ljube svijet i služe svijetu, neće biti privedeni Kristu nekom slučajnošću. Ovakvim osobama je često najteže prići. Neka muškarci i žene, prožeti misionarskim duhom, oni koji neće klonuti i koji se neće obeshrabriti, ulože osobni napor za ove duše.
Neki su izrazito sposobni za rad s predstavnicima viših slojeva društva. Neka oni traže mudrost od Boga da znaju kako prići ovim osobama, kako bi stekli ne samo površno poznanstvo s njima, već da ih osobnim naporom i živom vjerom potaknu da uvide potrebe duše, i povedu ih k spoznaji istine koja je u Isusu Kristu.
Mnogi misle da — ako se želi pristupiti njima — treba živjeti i prilagoditi se oholom i izbirljivom ukusu viših slojeva. Vanjština koja odaje bogatstvo, luksuzne kuće, skupa odjeća, namještaj i uređenje, usklađenost sa svjetovnim običajima, umjetna uglađenost pomodnog društva, klasična kultura, dar govora — sve se ovo smatra nužnim i bitnim. To je pogrešan stav. Način svjetovnog ponašanja nije Božja metoda stupanja k višim slojevima društva. Dosljedno tomu, nesebično iznošenje Kristova evanđelja je ono što će uspješno doprijeti do njih.
Iskustvo apostola Pavla u njegovu dodiru s atenskim filozofima sadrži jednu pouku za nas. Kad je propovijedao evanđelje pred vijećem Areopaga, Pavao je logiku dočekivao logikom, nauk naukom, filozofiju filozofijom. Najmudriji među njegovim slušateljima bili su zadivljeni i ušutkani. Njegovim se riječima nije moglo suprotiti. Ali ovakav je napor donio malo roda. Samo je mali broj bio potaknut da prihvati evanđelje. Otada je Pavao primjenjivao drukčiju metodu rada. Izbjegavao je opširne rasprave i prepiranja oko raznih teorija; naprotiv, on je jednostavno upućivao muškarce i žene ka Kristu kao Spasitelju grešnika. Dok je pisao Korinćanima o svom radu među njima, on je rekao:
“I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga. … Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu.” (1. Korinćanima 2,1-5)
Ponovno, u Poslanici Rimljanima Pavao kaže:
“Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku, kako u prvom redu Židovu tako Grku.” (Rimljanima 1,16)
Neka oni koji rade za više slojeve njeguju istinsko dostojanstvo, ne zaboravljajući da imaju anđele kao svoje pratitelje. Neka riznica njihovog uma i srca bude ispunjena poznatim riječima: “Pisano je.” Neka Kristove dragocjene riječi zauzmu počasno mjesto u našem sjećanju. Cijenimo ih više od srebra i zlata.
Krist je rekao da je jednoj devi lakše proći kroz iglene uši nego bogatome ući u kraljevstvo Božje. U radu za ove ljude doći će do mnogih razočaranja, otkrit ćemo mnogo toga što će nas učiniti malodušnima. Ali s Bogom je sve moguće. On može i hoće djelovati preko ljudskih oruđa na misli ljudi čiji je život posvećen stjecanju novca.
Zbit će se čuda pravog obraćenja, čuda koja se danas ne mogu razabrati. Najveći ljudi našeg svijeta ne shvaćaju silu Boga koji čini čuda. Ako oni koji surađuju s Bogom hrabro i odano vrše svoju zadaću, On će obratiti ljude koji zauzimaju odgovorne položaje, ljude velikog uma i utjecaja. Djelovanjem Svetoga Duha mnogi će biti potaknuti da prihvate božanska načela.
Kad shvate da Bog od njih, kao svojih predstavnika, očekuje da olakšaju teret napaćenog čovječanstva, mnogi će se odazvati i dati svoja sredstva i svoje razumijevanje za dobro siromašnih. I dok se tako njihove misli odvraćaju od vlastitih sebičnih interesa, mnogi će se predati Kristu. Koristeći svoju moć utjecaja i svoja sredstva, oni će se radosno priključiti dobrotvornom radu s poniznim misionarom, koji je kao Božje oruđe doprinio njihovu obraćenju. Pravilnom upotrebom njihovih zemaljskih dobara oni će sebi skupiti “blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza”.
Doživjevši obraćenje u Kristu, mnogi će postati oruđem u Božjoj ruci i radit će za druge iz svog djelokruga. Oni će razumjeti da im je povjerena vijest evanđelja da je odnesu onima kojima je ovaj svijet sve. Vrijeme i novac bit će posvećeni Bogu, sposobnost i utjecaj djelu pridobivanja duša za Krista.
Tek će vječnost otkriti ono što se postiglo ovim vidom službe — koliko je duša, bolesnih od sumnje i iscrpljenih služenjem svijetu i nemirom, privedeno velikom Liječniku koji čezne da spasi sve koji dolaze k Njemu. Krist je uskrsli Spasitelj, i zdravlje je u Njegovom okrilju.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 14)