“Gle, pročistio sam te poput srebra, iskupao te u talioniku nevolje.” (Izaija 48,10)
Ni sve riječi utjehe koje bih ti mogla uputiti [pisano starješini J. N. Andrewsu dok je radio u Europi, neposredno nakon smrti njegove kćeri Mary], ne bi ti mnogo značile. Ti poznaješ Izvor svoje snage i utjehe. Isus i Njegova ljubav nisu ti nepoznati. Ti si jedan od mnogih za koje je život duga borba s boli, iscrpljenošću i razočaranjem. Odložena nada rastužuje srce, ali ovaj svijet je poprište naših nevolja, žalosti i tuge. Mi smo ovdje da bi nas Bog okušao. Plamen užarene peći gorjet će sve dok sva naša troska ne izgori i dok ne iziđemo kao zlato pročišćeno u ognju nevolje. Možda te, dragi brate, muče misli o tajanstvenoj Božjoj providnosti koja ti je oduzela svjetlo tvojih očiju.
Da nije tog velikog gubitka, smatrao bi se razmjerno sretnim čovjekom. Ali možda će upravo gubitak tvojeg djeteta ovdje, ne samo tebi, već i mnogima u Švicarskoj poslužiti na spasenje duše. Svjetlo će zasjati iz te tame koja ti u pojedinim trenucima djeluje neprobojno. “Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!” (Job 1,21) Neka to bude govor tvojega srca. Oblak milosti nadvija se nad tobom i izlit će se na tvoju glavu čak i u najmračnijem času. Prednosti koje nam Bog daje brojne su kao kapi kiše koje padaju na ispucalu zemlju da bi je natopile i osvježile. Božja milost je nad tobom. …
Gospodin te voli, dragi moj brate. On te voli. “Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al’ se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10) “Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube.” (Rimljanima 8,28) Kad bi se tvoje oči mogle otvoriti, vidio bi svojeg nebeskog Oca kako se nadvija nad tobom s puno ljubavi. Kad bi mogao čuti Njegov glas, On bi ti progovorio suosjećajnim glasom dok se previjaš u svojoj tuzi i boli. Stoj čvrsto u Njegovoj snazi — tu je tvoj počinak, umorni čovječe. (Letter 71, 5. prosinca 1878., J. N. Andrewsu)