“Jednome dade pet talenata, drugome dva, trećemu jedan: svakomu prema njegovoj sposobnosti.” (Matej 25,15)
Proučavajmo pouku koja se nalazi u Mateju 25,14-46. Uspoređujmo je sa svojim životnim izvještajem. Neka se svaki čovjek kloni hvalisanja. … Hodajmo Kristovim stopama u punoj poniznosti istinske vjere. Ne pouzdajmo se u sebe, već se posvećujmo iz dana u dan, iz sata u sat, svojem Spasitelju neprestano primajući i dijeleći Njegovu milost. Molim one koji tvrde da vjeruju u Krista da hodaju ponizno pred Bogom. Naša ponositost i samouzvišenje uvreda su za Njega. “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom,” kaže Krist, “neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Matej 16,24) Samo one koji poslušaju te riječi On će priznati kao svoje. “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime: koji nisu rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego — od Boga.” (Ivan 1,12.13)
“I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama.” (redak 14) O, kakva čudesna poniznost! Knez Neba, Zapovjednik nebeske vojske, spustio se sa svojeg uzvišenog položaja, odložio kraljevsku krunu i odjeću i zaogrnuo svoju božansku narav ljudskom da bi mogao postati božanski Učitelj ljudi svih društvenih slojeva, da bi pred ljudskim bićima živio bez sebičnosti i grijeha ostavljajući im primjer kakvi Njegovom milošću i oni mogu postati.
“I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.” (redak 14) Slava Bogu za ovu predivnu izjavu. Mogućnosti koje ona predočava izgledaju odviše velike da bismo ih shvatili i izlažu sramoti naše slabosti i nevjerovanje. Ja slavim Boga zato što mogu vjerom gledati svojega Spasitelja. Moja se duša hvata za taj veliki dar. Naša je jedina nada u ovom životu da vjerom posegnemo i prihvatimo ruku koja je pružena da spasi. “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (redak 29) Kad bismo skrenuli pogled sa sebe i uprli ga u Isusa dopustivši Mu da bude naš Vodič, svijet bi u našim crkvama vidio silu koju sada ne vidi. (Manuscript 166, 30. prosinca 1905., “Odlučno djelo koje treba obaviti”)