„Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.“ (1. Ivanova 3,2)
Mi se ne smijemo opustiti očekujući da će do promjene našeg karaktera doći na neki čudesni način u trenutku kada se Isus pojavi na nebeskim oblacima s velikom silom i slavom. Ne, mladi moji prijatelji, moramo se pojaviti na sudu, a vrijeme kušnje proći ćemo ovdje, u ovom životu, kako bismo mogli oblikovati karakter za budući, besmrtni život! (The Youth’s Instructor, 24. listopada 1893.)
Neka nitko ne misli da se sebičnost, samopoštovanje i popuštanje sebi slažu s Kristovim Duhom. Na svakom stvarno obraćenom muškarcu i ženi počiva odgovornost koju ne možemo pravilno procijeniti. Sinovi i kćeri nebeskog Kralja ne trebaju prihvaćati pravila i putove ovoga svijeta. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 360)
Odvajajući se od svijeta, suočavat ćemo se s teškoćama na svakom koraku. Međutim, evo nam utjehe: „Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.“ (Manuscript 28, 1886.)
Svojim riječima i djelima trebamo pokazati da prihvaćamo veliku odgovornost koju nam je povjerio. Naše svjetlo treba svijetliti tako jasno da drugi mogu vidjeti kako u svojem svakidašnjem životu proslavljamo Oca; da smo povezani s Nebom kao subaštinici s Isusom Kristom. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 15,16)
Zajednica s Ocem i Njegovim Sinom Isusom Kristom oplemenjuje i uzdiže i čini nas dionicima neiskazane radosti i punine slave. Hrana, odjeća, položaj i bogatstvo mogu imati svoju vrijednost, ali imati zajednicu s Bogom … od neprocjenjive je vrijednosti. … Premda se „još ne očitova što ćemo biti“, „kad se pojavi Krist, život naš“, „bit ćemo njemu slični“. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 4, str. 327)