„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.“ (1. Ivanova 4,10)
Bog je u otkupljenju pokazao svoju ljubav žrtvom koja je bila tako široka, duboka i visoka da se nije mogla izmjeriti. „Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.“ Kada je Adamov grijeh uvukao ljudski rod u beznadni jad, Bog se mogao osloboditi palih bića. On je prema njima mogao postupati onako kao što grešnici zaslužuju da se prema njima postupa. Mogao je zapovjediti nebeskim anđelima da na svijet izliju sudove Njegovog gnjeva. Mogao je ukloniti tu tamnu mrlju iz svojeg svemira. Međutim, nije to učinio! Umjesto da ih protjera iz svoje blizine, On se još više približio palom rodu.
Dao je svojega Sina da postane kost naše kosti i meso našeg mesa. „I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama … pun milosti i istine.“ (Ivan 1,14) Krist je svojom povezanošću s ljudima ljude privukao Bogu. On je svoju božansku narav zaogrnuo ljudskom naravi i pokazao pred cijelim nebeskim svemirom, pred bezgrešnim svjetovima koliko Bog voli sinove ljudske.
Dar koji je Bog dao ljudima nadilazi svako računanje. Ništa nije bilo uskraćeno. Bog nije dopustio da netko može reći kako je mogao učiniti više ili da je mogao pokazati veću mjeru ljubavi prema čovječanstvu. Darujući Krista, dao je cijelo Nebo. (Manuscript 21, 1900.)
Najviši, koji je bio s Ocem prije stvaranja svijeta, podnio je poniženje da bi mogao uzdići čovječanstvo. Proročanstvo je uklonilo veo tako da možemo gledati nebesko prijestolje i na prijestolju, visokom i uzdignutom, Onoga koji je u obličju čovjeka došao na naš svijet da pati, da bude ranjen i izbijen za naša bezakonja. (General Conference Bulletin, 4. tromjesečje 1899.)
Time je Bog pokazao svoju ljubav prema čovjeku. S Kristom nam je dao cijelo Nebo, kako bi se u čovjeku mogla obnoviti moralna Božja slika. … Njegova milost u cijeloj svojoj neizmjernosti stoji svima na raspolaganju. (Review and Herald, 3. rujna 1903.)