„Da sam sebi privede Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična, da bude sveta i bez mane.“ (Efežanima 5,27)
Iako slaba i nesavršena, Crkva jedina na Zemlji privlači Kristovu potpunu pozornost. On je neprestano brižno promatra i jača svojim Duhom Svetim. Hoćemo li Mu mi, kao pripadnici Njegove Crkve, dopustiti da utječe na naš um i preko nas djeluje sebi na slavu? (Manuscript 155, 1902.)
Krist ljubi svoju Crkvu. On će ukazati svu potrebnu pomoć onima koji od Njega traže snagu da bi razvili kršćanski karakter. Međutim, Njegova ljubav nije slabost. On neće podupirati njihove grijehe ili im osiguravati napredak ako idu u pogrešnom smjeru. Samo iskreno pokajanje može im donijeti oprost grijeha, jer Bog neće prikrivati zlo odjećom svoje pravednosti. On će nagraditi vjernu službu. Obilno će blagoslivljati one koji svojim bližnjima otkrivaju Njegovu pravednost, milost i ljubav. Neka oni koji su u Njegovoj službi hode pred Njim u pravoj poniznosti idući vjerno Njegovim stopama, držeći se svetih načela koja će trajati u vijeke vjekova. Neka riječju i djelima pokažu da poštuju zakone koji se slušaju na Nebu. (Manuscript 52, 1901.)
Crkva je riznica bogatstva Kristove milosti i po njoj će se u konačnici čak i „poglavarstvima i vlastima na nebesima“ objaviti vrhunski i cjeloviti prikaz Božje ljubavi. … Crkva je Božja utvrda, Njegov grad utočišta koji drži u pobunjenom svijetu. … Ona je pozornica Njegove milosti na kojoj s uživanjem otkriva svoju moć da preobrazi srca. (Djela apostolska, str. 7-9)
Božja ljubav prema Crkvi je beskrajna. On se neprekidno brine o svojoj baštini. (General Conference Bulletin, 3. tromjesečje 1900.)