„Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – onda s njim budemo i proslavljeni.“ (Rimljanima 8,17)
Svi koji ulaze u zavjetni odnos s Isusom Kristom postaju posvojenjem djeca Božja. Oni su očišćeni obnoviteljskom silom Riječi, a anđelima je zapovjeđeno da im služe. Oni su kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Oni se zavjetuju da će postati aktivni vjernici Njegove Crkve na Zemlji. Oni moraju postati mrtvi za sva mamljenja svjetovnih želja; ali u druženjima i pobožnosti, posvećeni Duhom, trebaju širiti živi utjecaj za Boga.
„Baštinici Božji, subaštinici Kristovi!“ – kakvog li visokog, dostojanstvenog položaja! Odvojeni i različiti od svijeta, sigurni od lukavih Sotoninih zamki! Oni koji sebe smatraju Božjim sljedbenicima, svojim kršteničkim zavjetom obvezali su se na protivljenje zlu. Neprijatelj duše trudit će se svom silom da izopači njihov um. Nastojat će uvesti svoje metode u njihov rad za Gospodina. Ali njihova je sigurnost u poslušnosti nalogu: „Budite jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći! Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! „ (Efežanima 6,10.11) (Manuscript 57, 1907.)
Čovjeku se ukazuje čast da postane dionik u Božjem poduzeću kada bude primljen u jedno od velikih središta koja je On utemeljio. … Gospodin, naš Otkupitelj, imenovan je Božjim baštinikom, a Njegovi suradnici u djelu spašavanja duša Njegovi su subaštinici. … Biti pobjednik znači biti primljen u krug onih koji su dobili sveobuhvatniju i vječnu slavu. (Letter 79, 1898.)
Za kakvom bismo većom čašću mogli težiti nego da budemo nazvani Božjom djecom? Koji bismo veći položaj mogli zauzimati, kakvu bismo veću baštinu mogli pronaći od one koja se daje baštinicima Božjim i subaštinicima Kristovim? (Youth’s Instructor, 8. prosinca 1892.)