„Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.“ (Postanak 5,24)
O Henoku je zapisano da je nakon šezdeset pet godina života dobio sina. Nakon toga on je tri stotine godina hodio s Bogom. … Ali nakon rođenja svog prvog sina Henok je doživio još dublje iskustvo jer je produbio svoj odnos s Bogom. On je potpunije shvatio svoje vlastite obveze i odgovornosti kao Božjeg sina. (Patrijarsi i proroci, str. 61)
Henok se svojim pravednim životom potpuno razlikovao od pokvarenih ljudi koji su ga okruživali. Njegova pobožnost, njegova neporočnost, njegovo nepokolebljivo poštenje, sve je to bilo posljedica njegovog druženja s Bogom, dok je pokvarenost svijeta bila rezultat njihovog druženja sa zavodnikom ljudskog roda. Nikada nije bilo niti će ikada biti vrijeme u kojem bi moralna tama bila tako gusta kao u doba kada je Henok živio životom neprikosnovene pravednosti. (SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1088)
U životu neumornog rada Henok je ustrajno održavao zajednicu s Bogom. Što je veći i teži bio njegov posao, njegove su molitve bile žarkije i postojanije. … Nakon što je neko vrijeme boravio među ljudima, djelujući među njima primjerom i poučavanjem, on bi se povlačio da provede neko vrijeme u samoći, gladan i žedan božanskog znanja koje samo Bog može dati. Boraveći u zajednici s Bogom, Henok je sve više odražavao božanski lik. Njegovo je lice odzrcavalo svetu svjetlost, svjetlost koja je sjala s Kristova lica. Kad se nakon susreta s Bogom vraćao među ljude, čak su i bezbožnici sa strahopoštovanjem promatrali otisak Neba na njegovu licu. (Patrijarsi i proroci, str. 63)
I mi bismo morali hoditi s Bogom. Tada će i naše lice biti obasjano sjajem Njegove prisutnosti i kada se budemo susretali, razgovarat ćemo o Njegovoj sili govoreći: Slava Bogu! Dobar je Gospodin, dobra je Riječ Gospodnja. … A na kraju vremena bit će uzneseni oni koji su se družili s Bogom na Zemlji. (SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1087)