„Tko vjeruje u Sina, ima život vječni.“ (Ivan 3,36)
Kad se duša preda Kristu, njezinim srcem zagospodari nova sila. Nastaje promjena koju čovjek nikada ne može sam za sebe izvršiti. To je nadnaravno djelo, koje uvodi nadnaravni sastojak u čovjekovu narav. Duša koja se podčini Kristu postaje Njegova tvrđava koju On drži u svijetu pobune i nastoji da nijedan drugi autoritet, osim Njegovog, ne bude u njoj priznat. Duša koju tako drže nebeske sile neosvojiva je za Sotonine napade. (Isusov život, str. 258)
Zbiva se promjena koju čovjek sam po sebi nikada ne bi mogao postići. To je natprirodno djelo koje unosi natprirodni element u ljudsku narav. Duša koja se predala Kristu postaje utvrda koju Krist drži u ovom pobunjenom svijetu sa željom da se u njoj poštuje jedino Njegova vlast. Duša koju tako u svojem okrilju drže nebeske sile postaje otporna na Sotonine napade. (Youth’s Instructor, 5. srpnja 1894.)
Dar Njegove milosti besplatan je za sve. Nema predestinacije, osim osobne odluke zbog koje svatko može propasti. Bog je u svojoj Riječi iznio uvjete na temelju kojih će svaka duša biti određena za vječni život – poslušnošću Njegovim zapovijedima, vjerom u Krista. Bog je izgradio karakter u skladu sa svojim Zakonom i svi koji dosegnu ovo mjerilo ući će u nebesko kraljevstvo slave. Sam je Krist rekao: „Tko vjeruje u Sina, imat će život vječni.“ (Patrijarsi i proroci, str. 166)
Kakvog li uzvišenog položaja biti izjednačen s Onim u kojem je sjedinjeno svako savršenstvo, koji je istinsko Veličanstvo Neba i koji nas je toliko ljubio, iako smo pali, da se to riječima ne može izraziti! On je radi nas odložio svoje kraljevsko ruho, sišao s nebeskog prijestolja, ponizio se i ljudskom naravi prikrio svoje božanstvo, postao u svemu sličan nama osim u grijehu i svojim životom i karakterom postao uzorom koji bismo svi morali slijediti ako želimo dobiti dragocjeni dar vječnog života. (Youth’s Instructor, 20. listopada 1886.)