„I usni san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anđeli Božji po njima se penju i silaze.“ (Postanak 28,12)
Ovaj naš mali svijet izaziva najveću pozornost nebeskog svemira. … Ipak, kada dolazimo u dodir s poslovnim aktivnostima u našim gradovima, kada se miješamo s mnoštvom koje se kreće pretrpanim prometnicama, kada ulazimo u robne kuće i hodamo ulicama, na svim tim mjestima, od jutra do večeri, ljudi se ponašaju kao da su poslovi, sportovi i uživanja sve u životu – kao da je ovaj svijet sve čime bi se trebao baviti ljudski um. Kako je malo onih koji razmišljaju o nevidljivim silama!
Cijelo Nebo intenzivno se zanima za ljudska bića koja su tako aktivna, a ipak ne posvećuju ni jednu jedinu misao onome što je nevidljivo. … Nebeske sile katkad uklanjaju zavjesu koja skriva nevidljivi svijet tako da se naš um može osloboditi žurbe i trke i shvatiti da postoje svjedoci svega što činimo i govorimo kada smo zaposleni ili kada mislimo da smo sami. …
Ta nebeska bića službujući su anđeli i oni se često pojavljuju u obliku ljudskih bića, i kao stranci razgovaraju s onima koji rade u Božjem djelu. Na samotnim mjestima oni se pojavljuju kao pratioci putnika u nevolji. Na brodovima koje šibaju oluje oni izgovaraju riječi koje stišavaju strah i ulijevaju nadu u trenutku opasnosti. Mnogi su u različitim okolnostima slušali glasove stanovnika drugih svjetova. Oni su mnogo puta bili zapovjednici vojski. Bili su poslani da uklone bolesti i epidemije. Jeli su za skromnim obiteljskim stolovima, a često su se pojavljivali i kao umorni putnici kojima je potreban zaklon tijekom noći. …
Nebeski anđeli surađuju s nama u svakom dobrom djelu i na taj se način Zemlja povezuje s Nebom. (Review and Herald, 22. studenoga 1898.)