Cijelo Sveto pismo je objava Božje slave u Kristu. Kad prihvatimo Pismo, kad u njega vjerujemo i kad smo poslušni njegovim uputama, ono postaje veličanstveno oruđe u djelu preporoda karaktera. Ono je veličanstveni poticaj, pogonsko gorivo koje oživljuje i osvježava tjelesne, umne i duhovne snage, pravilno usmjeravajući životne staze.
Razlog što se mladi, pa i oni u zrelim godinama, tako lako zavedu na staze kušnje i grijeha je to što ne proučavaju Božju riječ i ne razmišljaju o njezinim istinama kako bi trebalo. Nedostatak čvrste, nepokolebljive volje, koji se odražava u karakteru, nastaje zbog zanemarivanja svetih uputa Božje riječi. Oni se dostatno ne trude upraviti svoj um na ono što će ih nadahnuti čistim, svetim mislima i odvratiti od onoga što je nečisto i neistinito. Malo je takvih koji se opredjeljuju za ono bolje, koji dolaze pred Kristove noge, kao što je učinila Marija, da prime pouke od božanskog Učitelja. Malo je takvih koji Njegove riječi slažu u srce i sprovode ih u svojem životu.
Kad prihvatimo biblijske istine, one oplemenjuju um i dušu. Kad bi mladi i stari cijenili Božju riječ onako kako treba, odlikovali bi se unutarnjim poštenjem i snagom načela, i to bi ih osposobilo da se odupru kušnji.
Poučavajmo i pišimo o dragocjenim predmetima iz Svetoga pisma. Posvetimo snagu misli, svoje dobre sklonosti proučavanju dubokih istina Božje riječi; marljivo zapošljavajmo svoje umne snage u tom pravcu. Ne proučavajte filozofiju ljudskih pretpostavki, već nauk Onoga koji je istina. Nema literature koja bi se po vrijednosti mogla usporediti s najstarijom Knjigom.
Tjelesni um ne nalazi zadovoljstvo u razmišljanju o Božjoj riječi; ali umu koji je obnovljen Svetim Duhom, kroz svete stranice svijetle božanska ljepota i nebeska svjetlost. Ono što je za tjelesan um neplodna pustinja, postaje za duhovni um zemlja puna izvora života.
Spoznaja o Bogu iz objave Njegove Riječi znanje je koje trebamo pružiti svojoj djeci. Već od najranije “zore”, od najranijih početaka razumijevanja, oni se trebaju dobro upoznati s imenom Isus i sa životom Isusa Krista. Neka ih njihova prva lekcija nauči da je Bog njihov Otac. Prvo što trebaju naučiti jest poslušnost koja dolazi iz ljubavi. Čitajmo im Božju riječ u ozračju ozbiljnosti i nježnosti, ponavljajmo im njezine pouke dio po dio, razmjerno s njihovom moći razumijevanja i tako da se pokrene njihovo zanimanje. I neka se, iznad svega, upoznaju s njegovom ljubavlju otkrivenom u Kristu, i s velikom poukom što ih sadrži ta ljubav:
“Ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.” (1. Ivanova 4,11)
Neka Božja riječ mladima bude hrana za um i dušu. Neka Kristov križ postane predmet cjelokupnog obrazovanja, središte svekolikog učenja i proučavanja. Neka Božja riječ i križ postanu sastavnim dijelom praktičnog iskustva u svakodnevnom životu. Spasitelj će ne taj način postati svakodnevni Prijatelj mladih. Svaka njihova misao bit će podvrgnuta poslušnosti i odanosti Kristu. S apostolom Pavlom oni će moći reći:
“A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.” (Galaćanima 6,14)
Tako se oni kroz vjeru upoznaju s Bogom, na temelju osobnog uvjerenja i osobne spoznaje. Oni su za sebe utvrdili istinitost Njegovih riječi i pouzdanost Njegovih obećanja. Oni su okusili i sada znaju da je Gospodin dobar.
Ljubljeni učenik Ivan stekao je znanje iz osobnog iskustva. Tako je mogao posvjedočiti:
“Što bijaše od početka, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu — da, Život se očitova, i vidjeli smo i svjedočimo, i navješćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i očitova se nama — što smo vidjeli i čuli, navješćujemo i vama da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom.” (1. Ivanova 1,1-3)
Na taj način može svatko na temelju vlastitog iskustva “potvrditi da je Bog istinit”. (Ivan 3,33) On može posvjedočiti o onome što je u vezi s Kristovom silom sam vidio, čuo i osjetio. On može reći:
“Meni je bila potrebna pomoć. Tu pomoć sam našao u Isusu. Svaka moja potreba je bila zadovoljena, utažena je bila glad moje duše; Biblija je za mene Kristovo otkrivenje. Vjerujem u Isusa jer je On za mene božanski Spasitelj. Vjerujem u Sveto pismo, jer sam utvrdio da je ono Božji glas koji govori mojoj duši.”
Onaj koji je stekao spoznaju o Bogu i o Njegovoj Riječi u osobnom iskustvu spreman je uključiti se u proučavanje prirodnih znanosti. Za Krista stoji napisano: “U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo.” (Ivan 1,4) Prije nego što je grijeh došao na Zemlju, Adam i Eva su u Edenu bili okruženi jasnom, divnom, božanskom svjetlošću. Ta je svjetlost obasjavala sve ono s čime su se susretali. Ništa nije moglo zasjeniti njihovo opažanje karaktera Božjih djela. Ali kad su podlegli kušaču, ova ih je svjetlost napustila. Kad su izgubili haljine svetosti i čistoće, oni su bili lišeni svjetlosti koja je obasjavala prirodu. Oni više nisu znali čitati stranice Božje knjige prirode. Oni više nisu mogli otkrivati Božji karakter u Njegovim djelima. Tako i današnji čovjek ne može pravilno shvaćati i tumačiti ono što ga priroda uči. On će prirodu i njezine zakone uzdizati iznad Boga koji je stvorio prirodu i prirodne zakone, sve dok se ne pokori vodstvu božanske mudrosti. U ovome je i odgovor na pitanje zašto se ljudski nazori i shvaćanja znanosti tako često suprote nauku Božje riječi. Priroda je, kao nekada za Adama i Evu u Edenu, ponovno obasjana za one koji prime svjetlost Kristova života. Ono što nas priroda uči možemo pravilno protumačiti u svjetlosti koja svijetli s križa Golgote.
Onaj tko Boga i Njegovu Riječ poznaje iz osobnog iskustva, ima nepokolebljivu vjeru u božansko nadahnuće Svetoga pisma. On ne ispituje Bibliju na temelju ljudskih predodžbi o znanju; naprotiv, on ispituje ljudske predodžbe na temelju nepogrešiva mjerila. On je svjestan činjenice da prava znanost u sebi ne može imati ništa što bi bilo u suprotnosti s onim što uči Božja riječ, i budući da oboje imaju istog Autora, pravilnim pristupom jednom i drugom otkrit će se da stoje u skladu. Sve ono što je takozvanoj znanosti u proturječju sa svjedočanstvom Božje riječi, samo je puko ljudsko nagađanje.
Onome tko ovako pristupi proučavanju prirodnih znanosti znanstveno će istraživanje otvoriti nesagledive riznice misli i spoznaja. Dok razmišlja o prirodi i njezinim zakonitostima, on dobiva novu veličinu i nov način razumijevanja istine. Knjiga prirode i pisana Riječ bacaju svjetlost jedno na drugo. I priroda i Božja riječ pomažu mu da bolje upozna Boga, dajući mu pouke o Božjem karakteru i o zakonima kroz koje On djeluje.
Iskustvo psalmista je iskustvo što ga svaki čovjek može steći primanjem Božje riječi kroz prirodu i kroz Njegovu objavu. On kaže:
“Obradovao si me djelima svojim, o Jahve, kličem zbog djela ruku tvojih.” (Psalam 92,5)
“Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, a sudovi tvoji ko duboko more: Kako je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju; potocima svojih slasti ti ih napajaš. U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.” (Psalam 36,6-10)
“Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po zakonu Jahvinu! Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže.” (Psalam 119,1.2)
“Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje. Svim srcem svojim tebe tražim. … Put istine ja sam odabrao, pred oči sam stavio odluke tvoje. (Psalam 119,9.10.30)
“U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. … Hodit ću putem prostranim, jer naredbe tvoje istražujem.” (Psalam 119,11.45)
“Otvori oči moje da gledam divote tvoga Zakona! … Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici. … Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.” (Psalam 119,18.24.72)
“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. … Divna su tvoja svjedočanstva, stoga ih čuva duša moja. … Tvoje su mi naredbe pjesma u zemlji kojom putujem.” (Psalam 119,97.129.54)
“Tvoje su riječi prokušane veoma, zato ih tvoj sluga ljubi. … Srž je riječi tvoje istina, vječan je sud pravde tvoje. … Nek živi duša moja i neka te hvali, a tvoji sudovi nek mi na pomoć budu!” (Psalam 119,140.160.175)
“Koji tvoj Zakon ljube, velik mir uživaju, ni o što se oni ne spotiču. Pomoć tvoju čekam, o Jahve, tvoje zapovijedi izvršavam. Moja duša čuva propise tvoje i ljubi ih veoma.” (Psalam 119,165-167)
“Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje.” (Psalam 119,130)
“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam. Tvoja me zapovijed mudrijim učini od dušmana mojih jer ona je sa mnom vječito. Umniji sam od svih svojih učitelja jer razmišljam o svjedočanstvima tvojim. Razumniji sam i od staraca jer tvoje čuvam naredbe.” (Psalam 119,97-100)
“Po tvojim naredbama postajem razuman, stoga mrzim sve putove lažne. … Svjedočanstva tvoja vječna su mi baština, ona su radost mome srcu.” (Psalam 119,104.111)
Jasnije Božje objave
Mi se imamo prednost uspinjati sve više i više u želji da dobijemo jasnija otkrivenja Božjeg karaktera. Kad se Mojsije molio: “Pokaži mi svoju slavu”, Gospodin ga nije ukorio, već je uslišao njegovu molitvu. Bog je rekao svome sluzi: “Učinit ću da prođe sve dobro moje ispred tebe, i povikat ću po imenu: Gospod pred tobom.” (Izlazak 33,18.19)
Grijeh pomračuje naš um i slabi našu moć razumijevanja. A onda, kad se grijeh očisti i izagna iz našega srca, svjetlost spoznaje Gospodnje slave u liku Isusa Krista, koja obasjava Njegovu Riječ i ogleda se u prirodi, otkrivat će Ga sve snažnije kao Onoga tko je “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom”. (Izlazak 34,6)
Njegovom svjetlošću gledamo svjetlost, sve dok um, srce i duša ne budu preporođeni u obličje Njegove svetosti.
Onima koji se ovako oslone na božanska obećanja objavljena u Njegovoj Riječi, otvaraju se divne mogućnosti. Pred njima se otvaraju beskrajne riznice istine, beskrajni izvori sile. Tada su oni na pragu slavnih otkrivenja. Pred njihovim će se očima pokazati prednosti i dužnosti za koje nisu ni slutili da postoje u Svetom pismu. Svi oni koji hode stazom skrušene poslušnosti i vrše Njegovu volju, pronicat će sve više u tajne Božjih otkrivenja.
Neka onaj tko proučava uzme Bibliju kao svoj vodič i neka se čvrsto drži njezinih načela; tako će sebi stvoriti stvarne mogućnosti da postigne svaki dobar ideal. Tamo gdje Bog nije vrhunski autoritet, filozofske struje ljudske naravi dovode u zbrku i sramotu. A ona dragocjena vjera, nadahnuta Božjim Duhom, ulijeva snagu i plemenitost karaktera. Kad se u cijelosti oslonimo na Njegovu dobrotu, Njegovu milost i ljubav, moći ćemo sve jasnije i jasnije stjecati razumijevanje istine; težnja za čistoćom srca i za nepomućenošću misli bit će viša i svetija. Duša koja prebiva u prečistom ozračju svetih misli preobražava se u razgovoru s Bogom proučavanjem Njegove Riječi. Istina je tako velika, tako dalekosežna, tako duboka, tako široka, da naša osobnost iščezava i nestaje iz vida. Naše srce postaje mekše i dobiva vrline poniznosti, blagosti i ljubavi.
Kao rezultat poslušnosti, prirodne snage našeg bića dobivaju novu veličinu. Nakon proučavanja Božje riječi imat ćemo gipkiji, uzvišeniji i plemenitiji um. Ako smo, kao Daniel, slušači i tvorci Riječi, moći ćemo napredovati kao i on u svim područjima znanosti. Kad steknemo čistoću uma, mi dobivamo i snagu uma. Svaka umna sposobnost je osvježena i oživljena. Mi možemo steći takvo obrazovanje i odgoj, da svi koji dolaze s nama u dodir vide što može postati onaj koji je u vezi s Bogom mudrosti i moći.
Obrazovanje u vječnom životu
Naše životno djelo ovdje na Zemlji je priprema za vječni život. Obrazovanje što smo ga ovdje otpočeli nećemo završiti u ovom životu; ono će se nastaviti kroz cijelu vječnost — uvijek će napredovati, nikada se neće završiti. Božja mudrost i ljubav sve će se više otkrivati u planu spasenja. I Spasitelj će, dok vodi svoju djecu na izvore žive vode, otvarati pred njima bogate riznice znanja. Iz dana u dan pred našim će se umom u novoj ljepoti otvarati divna Božja djela, dokazi Njegove moći u stvaranju i održavanju svemira. U svjetlosti Božjeg prijestolja tajne će iščezavati, a duša će biti ispunjena čuđenjem promatrajući jednostavnost onoga što se nikada ranije nije shvatilo.
“Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada — licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat.” (l. Korinćanima 13,12)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 39)