„Hitam i ne oklijevam da zapovijedi tvoje čuvam.“ (Psalam 119,60)
Poslušnost Božjem zakonu razvija u čovjeku predivan karakter koji je u skladu sa svim onim što je neporočno, sveto i neokaljano. U životu takvog čovjeka jasno se objavljuje poruka Kristovog Evanđelja. Prihvaćajući Kristovu milost i izlječenje od sile grijeha koje Krist nudi, takav čovjek uspostavlja pravilan odnos s Bogom. Oslobođen taštine i sebičnosti, njegov život ispunjen je Božjom ljubavlju. Njegova svakidašnja poslušnost Božjem zakonu tako oblikuje njegov karakter da mu je osiguran vječni život u Božjem kraljevstvu.
U svojem životu na Zemlji Spasitelj nam je pružio primjer posvećenog života kojim i mi možemo živjeti ako dane provodimo čineći dobro dušama kojima je potrebna naša pomoć. Naša je prednost da donosimo radost žalosnima, svjetlo onima koji su u tami, život onima koji propadaju. Nama je upućena Gospodnja poruka: „Što stojite ovdje vazdan besposleni?“ Radite „dok je dan. … Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.“ (Matej 20,6; Ivan 9,4) Svaka riječ koju izgovaramo, svako djelo koje činimo, ako doprinosi sreći naših bližnjih, doprinijet će i našoj sreći i učinit će da naš život bude sličan Kristovom.
Svoje svakidašnje životne dužnosti moramo prihvaćati radosno i radosno ih ispunjavati. Naša je osnovna dužnost da riječima i ponašanjem otkrivamo nebeske osobine u svojem životu. Nama je dana Riječ života da bismo je proučavali i provodili u život. Naša djela moraju biti strogo usuglašena sa zakonima nebeskog kraljevstva. Tada će Nebo moći priznati naše djelo; i sposobnosti koje smo stavili u Gospodnju službu umnožavat će se i postajati još korisnije. Naš posvećeni život blistat će usred moralne tame svijeta vodeći one koji propadaju k istini Riječi. …
U svojem Daru svijetu Gospodin je pokazao koliko Mu je stalo do toga da mi u svojem životu nosimo obilježja svojega nebeskog državljanstva i da svaku zraku svjetla koju primimo širimo dalje čineći dobra djela bližnjima. (Manuscript 49, 1907.)