„Pokaži, Bože, silu svoju, silu kojom se, Bože, boriš za nas.“ (Psalam 68,28)
Božji zakoni nisu bili namijenjeni samo hebrejskom narodu. Moralni Zakon bio je proglašen i prije nego što je nastao hebrejski narod. Zakon deset zapovijedi obvezan je za sve. Obredi prinošenja žrtava bili su uspostavljeni da bi se prikazala velika Žrtva, Janje Božje, koja je trebala ukloniti grijehe svijeta i umjesto prijestupnika zadovoljiti zahtjeve božanske pravednosti.
Gospodin nije namjeravao sebe ograničiti isključivo na svoj izabrani narod. Kristovi izabrani predstavnici trebali su objaviti Evanđelje Njegove milosti svim narodima, jezicima i pucima. Mi trebamo objaviti da veliki Zagovornik poziva k sebi cijeli svijet. Hebrejska Crkva bila je određena kao Božji predstavnik u otpalom svijetu, a da bi mogli izvršiti ovu svoju zadaću, Hebreji su morali ostati odvojeni u svojem postojanju kao narod različit od svih ostalih idolopokloničkih naroda na Zemlji. Morali su ostati u svijetu zadržavajući svoj poseban, sveti karakter. Mogli su sačuvati svoju duhovnost čineći ono što nisu učinili Adam i Eva – pokazati poslušnost svim Božjim zapovijedima predstavljajući svojim karakterom Božju milost, dobrotu, sućut i ljubav. I tako su se savršenstvom karaktera morali uzdići iznad svih ostalih naroda; jer je samo preko neporočnog i poslušnog naroda Bog mogao izliti svoje bogate blagoslove. I tako su se načela Zakona prema kojem se upravlja u Njegovom kraljevstvu trebala uzdići u cijelom svijetu. U onoj mjeri u kojoj bi narod davao pravi odgovor na milost, svjetlo i milosrđe koje mu je bilo ukazano, bio bi svjetlo svijetu. Oni bi stalno privlačili pozornost na Boga kao na mudrog, nepogrešivog, vrhovnog Vladara, i hvale Bogu odjekivale bi sa svih krajeva Zemlje. … Gospodin je naš Bog i On danas ima iste namjere sa svojim vjernim narodom koji vjeruje u Njega. (Letter 26, 1894.)