„Poslije onih dana – riječ je Jahvina: ‘Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj. … Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.’“ (Jeremija 31,33.34)
Djelo koje kršćanstvo treba obaviti u svijetu nije potiskivanje Božjeg zakona niti oduzimanje makar i najmanjeg dijela njegovog dostojanstva, već upisivanje tog Zakona u misli i srca ljudi. Kada se tako Božji zakon usadi u srce vjernika, grešnik se Kristovim zaslugama približava vječnom životu. …
Svrha Evanđelja je ispunjena kada se ovaj veliki cilj dostigne. Iz stoljeća u stoljeće njegovo je djelo da sjedinjuje srca Kristovih sljedbenika duhom sveopćeg bratstva, vjerom u istinu i da na taj način uspostavi nebeski red i sklad među pripadnicima Božje obitelji na Zemlji kako bi bili dostojni da postanu članovi kraljevske obitelji na Nebu. U svojoj mudrosti i milosti Bog izlaže kušnji muškarce i žene da vidi hoće li slušati Njegov glas i poštovati Njegov Zakon ili će se buniti kao što je to činio Sotona. …
Bog je palom ljudskom rodu dao svoj Zakon da bi čovjek preko Isusa mogao biti uzdignut iz svojeg niskog položaja i sjedinjen s Bogom, da bi se u njegovoj naravi i karakteru mogle pokazati velike moralne promjene. Ovo se moralno preobraženje mora zbiti jer u protivnom čovjek ne može biti vjerni podanik u Božjem kraljevstvu; stalno bi dizao pobune. …
Ovaj život je vrijeme kušnje i ispitivanja. Božji anđeli prate razvoj karaktera i ocjenjuju njegovu moralnu vrijednost. Sve se svodi na jedno pitanje: Je li čovjek poslušan ili neposlušan Božjim zapovijedima? Je li se grešnik preobrazio u ovom svijetu Kristovim zaslugama i postao poslušni sluga, dostojan da se pridruži nebeskom društvu? (Review and Herald, 21. srpnja 1891.)
Božji zakon u našem srcu pokorit će naše vlastite interese uzvišenijim i vječnim potrebama. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 348)