„Ne ubij!“ (Izlazak 20,13)
Sva djela nepravde koja skraćuju život; duh mržnje i osvete, ili popuštanje strastima koje navode na štetna djela protiv drugih ili nas potiče da im želimo zlo („tko se ljuti na svoga brata, bit će odgovoran sudu“ – 1. Ivanova 3,15); sebično zanemarivanje brige prema napaćenima i onima kojima je ona potrebna; svako ugađanje sebi ili nepotrebno uskraćivanje, ili pretjerani rad koji šteti zdravlju, sve je ovo u većoj ili manjoj mjeri kršenje šeste zapovijedi. (Patrijarsi i proroci, str. 259)
Neki se odriču tjelesnih i moralnih obveza misleći da će tako naći sreću, a gube i dušu i tijelo. Drugi traže sreću u popuštanju neprirodnom apetitu i smatraju da je zadovoljavanje ukusa mnogo poželjnije od zdravlja i života. Mnogi dopuštaju sebi da budu okovani u lance senzualnih strasti i spremni su žrtvovati tjelesnu snagu, um i moralne snage zadovoljavanju požude tijela. Oni će sebe prije vremena položiti u grob, a u dan Suda bit će osuđeni kao samoubojice. (The Youth’s Instructor, travanj 1872.)
Duh mržnje i osvete potekao je od Sotone i naveo ga je da ubije Božjeg Sina. Svatko tko gaji zlobu ili neljubaznost, gaji isti duh, čiji je plod smrt. U osvetoljubivoj pomisli krije se zlo djelo, kao što se u sjemenu krije biljka. (Misli s Gore blaženstava, str. 52)
Božji zakon primjećuje ljubomoru, zavist, mržnju, zlonamjernost, osvetoljubivost, požudu, ambiciju, koje obuzimaju dušu, a ne nalaze ostvarenje u djelima zato što nije bilo prilike, a ne volje, da se djela ostvare. Sve te grešne misli bit će uzete u obračun onoga dana kada „će sva skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud“ (Izreke 14,12). (The Signs of the Times, 10. siječnja 1911.)
Krist je pravednost, posvećenje i otkupljenje svakome koji u Njega vjeruje. … On nam je pružio savršeni primjer svete poslušnosti Božjem zakonu. (Review and Herald, 4. veljače 1890.)
Preporučujemo:
