„Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz bačve u bačvu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen.“ (Jeremija 48,11)
Čovjek može odbaciti Božje savjete i preporuke. On može određivanje svojeg ponašanja uzeti u svoje ruke. … Slično Moabu, ne želi se promijeniti. … Ne želi ispraviti nesavršene osobine karaktera, iako mu je Gospodin jasno otkrio njegovo djelo, njegove prednosti, njegove prilike i napredak koji mora postići. Od njega se zahtijevalo previše truda u odbacivanju starih putova, u promjeni misli i metoda. „Zato mu okus ostade svjež!“ Jednostavno je prionuo uz svoje mane. (Letter 10, 1897.)
Mnogi nisu zadovoljni poslom koji im je Bog dao. Nisu zadovoljni da Mu radosno služe na mjestu koje im je On odredio ili da bez gunđanja obavljaju djelo koje im je stavio u ruke. Dobro je ako smo nezadovoljni načinom na koji obavljamo svoju dužnost, ali ne smijemo biti nezadovoljni samom dužnošću jer … Bog u svojoj providnosti daje ljudskim bićima službu koja djeluje kao lijek za njihove oboljele umove. … Neke postavlja na mjesto na kojem labava disciplina i pretjerana popustljivost neće postati njihova zamka, na kojem će učiti cijeniti vrijednost vremena i njime se služiti na najbolji i najmudriji način.
Ima i takvih koji žele postati snažni vođe i kojima je potrebno posvećenje pokoravanjem. … Oni su osposobljeni da popune mjesta na kojima će ih njihova disciplinirana sposobnost učiniti najkorisnijim. Bog neke odgaja dopuštajući da dožive razočaranja i prividne poraze. Njegova je namjera da nauče svladavati teškoće.
Mnogi ne znaju kako trebaju raditi za Gospodina ne zato što bi trebali biti u neznanju, već zato što se nisu spremni pokoriti Njegovom procesu poučavanja. O Moabu se govori kao o gubitniku zato što, kaže nam Božja riječ, „od mladosti svoje mir uživaše“. (Manuscript 79, 1903.)
Preporučujemo:
