„Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.“ (Job 1,1)
Nesebičnost, načelo Božjega kraljevstva, načelo je koje Sotona mrzi i čak poriče njegovo postojanje. Od početka velike borbe nastojao je dokazati da su načela po kojima Bog postupa sebična i tako se ponaša prema svima koji služe Bogu. Pobiti Sotoninu tvrdnju, to je Kristovo djelo i djelo svih onih koji nose Njegovo ime. …
U ranoj povijesti svijeta zabilježen je izvještaj o životu čovjeka oko kojega se Sotona usudio upustiti u tu borbu. Onaj tko ispituje srca dao je svjedočanstvo o Jobu, patrijarhu iz Usa: „Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je to neporočan i pravedan, boji se Boga i kloni zla.“ (Job 1,8)
Protiv toga čovjeka Sotona je iznio podrugljivu optužbu: „Zar se Job uzalud Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov?“ (Job 1,9,10) …
Gospodin je rekao Sotoni: „Sa svime što ima radi što ti je drago. … U tvojoj je ruci: život mu samo sačuvaj!“ (Job 1,12)
Dobivši to dopuštenje, Sotona je odnio sve što je Job imao – stada i krda, sluge i sluškinje, sinove i kćeri. „On udari Joba zlim prištem od tabana do tjemena.“ (Job 1,8-12; 2,5-7)
Još jedna kap gorčine bila je dolivena u njegovu čašu. Smatraju ći da nevolja nije ništa drugo do kazna za grijeh, prijatelji su napadali njegovu izranjavanu dušu optužbama da je činio zlo. …
„Neka me kuša,“ rekao je, „čist k’o zlato ću izići!“ (Job 23,10) Tako se i dogodilo. Strpljivim podnošenjem nevolja obranio je čast svojega karaktera, a time i čast karaktera Onoga čiji je predstavnik bio. … „I Jahve vrati Joba u prijašnje stanje … pa mu još udvostruči ono što je posjedovao. … Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje.“ (Job 42,10- 12) (Odgoj, str. 130-132)
Preporučujemo:
