„Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi!“ (Kološanima 3,13)
Vjera Isusa Krista znači napredovanje; to znači stalno sezati naprijed i u visine, prema svetijim i uzvišenijim mjerilima. … Kršćanin čije srce je ganuto ljepotom Spasiteljevog karaktera, mora provoditi u život ono što je naučio u Kristovoj školi. Moramo biti pažljivi učenici u Kristovoj školi, spremni da prihvatimo ono čemu nas On uči iz dana u dan. (The Youth’s Instructor, 13. rujna 1894.)
Nikada nećemo dostići savršenstvo karaktera ako ne budemo slušali Božji glas i Njegove savjete. Ova se uputa ne odnosi samo na one koji se nikada nisu suočili s teškoćama koje su u njima probudile odbojnost prema braći, već na one koji su bili povrijeđeni, koji su podnosili materijalne nepravde, ukore i kritiku, nerazumijevanje i pogrešno procjenjivanje. Takvi ne smiju dopustiti da mržnja uđe u njihovo srce, da ih obuzmu neljubazni osjećaji dok gledaju one koji su ih povrijedili. …
Poput Krista, i mi moramo opraštati svojim neprijateljima i tražiti priliku da pokažemo onima koji su nas oštetili da nam je draga njihova duša i da im želimo činiti dobro ako nam to bude moguće. … Ako oni koji su nas povrijedili i dalje nastave ići svojim zlim putem … moramo uložiti napore da se pomirimo sa svojom braćom slijedeći biblijski plan, kao što nas je Krist uputio. Ako se naša braća odbijaju pomiriti, nemojmo govoriti o njima niti potkopavajmo njihov utjecaj, već ih prepustimo rukama pravednog Boga koji će pravedno suditi svim ljudima. … Mladi mogu izjavljivati da njeguju veliku ljubav prema Božjem djelu, ali dok god nisu pomireni sa svojim vršnjacima, nisu pomireni ni s Bogom. Sebični osjećaji koje njegujemo zadržavaju Božje blagoslove daleko od naših srca i naših domova. Neka Kristova ljubav poteče u naša srca i preobrazi naš karakter; u protivnom nikada nećemo postati Božja djeca. (The Youth’s Instructor, 13. siječnja 1898.)
Preporučujemo:
