„Upućuje krotke istini, uči krotke hoditi putem njegovim.“ (Psalam 25,9 – DK)
Mi moramo naučiti važnu pouku o tome što znači biti čovjek u Božjim očima. To znači biti sličan Isusu, krotak i ponizan u srcu, braniti interese drugih požrtvovnije od svojih. … To treba biti vidljivo u našem svakidašnjem životu i ponašanju, pokazujući da u Kristovoj školi nismo bježali sa satova niti bili loši učenici. (Letter 16, 1886.)
Sebičnost ne može opstati u srcu u kojem prebiva Krist; ako je budemo njegovali, ona će iz srca istisnuti sve ostalo. Navest će nas da slijedimo sklonosti umjesto dužnosti, da sebe učinimo predmetom razmišljanja, da zadovoljavamo sebe i popuštamo sebi umjesto da budemo na blagoslov bližnjima. Naše potrebe, naša zadovoljstva dolazit će prije svega ostalog. … Pravu sreću treba tražiti ne u popuštanju sebi i zadovoljavanju sebe, već u učenju od Krista. … Oni koji se uzdaju u svoju mudrost, koji idu svojim putovima, tuže se na svakom koraku zato što je breme koje im je natovarila sebičnost postalo preteško. …
Isus voli mlade i želi da steknu mir koji im jedino On može dati. On ih poziva da se od Njega nauče krotkosti i poniznosti srca. Te dragocjene osobine vrlo su rijetke kod današnje mladeži, čak i kod onih koji tvrde da su kršćani. Njihovi putovi izgledaju pravi u njihovim očima. Prihvativši Kristovo ime, nisu prihvatili i Njegov karakter … zato ne znaju ništa o radosti i miru koje donosi služenje Njemu. (The Youth’s Instructor, 21. studenoga 1883.)
Kristova krotkost pokazana u domu, usrećit će sve ukućane: ona ne izaziva svađu, ne uzvraća ljutito, već stišava razdraženi temperament i zrači blagošću koju osjećaju svi koji su u krugu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj u kojoj se njeguje, ona čini dijelom velike nebeske obitelji. (Misli s Gore blaženstava, str. 22)
Preporučujemo:
