„Time daje veću milost. Zato veli: Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost.“ (Jakov 4,6)
Sigurni smo jedino kada u savršenoj pokornosti i poslušnosti sebe povežemo s Kristom. Njegov je jaram blag jer Krist nosi njegovu težinu. Kada ponesemo breme križa, ono postaje lako; i taj križ nam je zalog vječnog života. Svi mi imamo prednost da radosno idemo za Kristom uzvikujući pri svakom koraku: „Milost tvoja čini me velika!“ (Psalam 18,35 – DK) Ali ako želimo putovati prema Nebu, moramo uzeti Božju riječ kao svoj udžbenik. Iz nadahnute Riječi moramo izvlačiti pouke za sebe iz dana u dan. …
Poniženje čovjeka Isusa Krista neshvatljivo je ljudskom umu; ali u Njegovo božanstvo i u Njegovo postojanje prije nego što je svijet bio stvoren nikada neće posumnjati oni koji vjeruju u Božju riječ. Apostol Pavao govori o našem Posredniku, jedinorođenom Božjem Sinu, Zapovjedniku svih nebeskih vojski, koji je, odjenuvši svoju božansku narav u ljudsku, uzeo obličje sluge. …
Ponizivši se i postavši čovjek, Krist je pokazao poniznost kojoj se dive sve nebeske sile. Spuštanje u položaj čovjeka ne bi bilo nikakvo poniženje da nije bilo Kristovog uzvišenog prapostojanja. Mi moramo otvoriti svoj um za činjenicu da je Krist odložio svoju kraljevsku odoru, svoju kraljevsku krunu, svoj visoki zapovjednički položaj i odjenuo svoju božansku narav u ljudsku kako bi se mogao sresti s čovjekom na njegovoj razini, kako bi ljudskom rodu donio moralnu snagu kojom njegovi pripadnici postaju sinovi i kćeri Božje. Da bi otkupio čovjeka, Krist je postao poslušan sve do smrti, do smrti na križu. (The Youth’s Instructor, 13. listopada 1898.)
Krotkost i poniznost koje su obilježavale Kristov život, postat će obilježje života i karaktera onih koji će „tako živjeti kako je on živio“ (1. Ivanova 2,6). (The Youth’s Instructor, 8. studenoga 1894.)
Preporučujemo:
