„I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Niti siju, niti žanju.“ (Matej 6,28)
Prirodne znanosti Božje su skladište iz kojeg treba crpiti svaki učenik u Kristovoj školi. Božji putovi u filozofiji prirode i tajne povezane s Njegovim postupanjem prema ljudima, to su riznice iz kojih svi mogu crpiti. (Manuscript 95, 1898.)
Cvjetovi u polju u svojoj beskrajnoj raznolikosti donose užitak sinovima čovječjim. Sam Gospodin hrani svaki korijen da bi tako izrazio svoju ljubav prema svima koji će biti omekšani i navedeni na predaju djelima Njegovih ruku. Nama nije potrebna nikakva umjetnička izložba. Božja ljubav očituje se u divnim djelima Njegovog stvaranja. (Letter 84, 1900.)
Krist je pozornost svojih učenika pokušavao s umjetnog usmjeriti na prirodno: „Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!“ (Matej 6,30) Zašto naš nebeski Otac nije Zemlju odjenuo tepihom smeđe ili sive boje? Izabrao je boju koja najbolje odmara, koja je najprihvatljivija za naša osjetila. Kako raduje srce i osvježava umorni duh kada gledamo zemlju odjevenu u odjeću živog zelenila! Bez tog pokrivača zrak bi bio ispunjen prašinom i zemlja bi izgledala kao pustinja. Svaka vlat trave, svaki otvoreni pupoljak, svaki rascvjetani cvijet dokazi su Božje ljubavi koji nam pružaju pouku o vjeri i povjerenju u Njega. Krist skreće našu pozornost na njihovu prirodnu ljepotu i uvjerava nas da ni najveličanstvenija odora najvećeg vladara koji je ikada nosio zemaljsko žezlo nije jednaka onoj koju nosi najskromniji cvijet. Ti koji uzdišeš za umjetnim sjajem koji se može kupiti samo novcem, za skupocjenim tkaninama, namještajem i odjećom, slušaj glas božanskog Učitelja. On ti ukazuje na cvijeće u polju čiji jednostavni uzorak nikada neće moći izraditi ljudska vještina. (Review and Herald, 27. listopada 1885.)