„Pazite da vas tko za sobom ne odvede filozofijom – ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju čisto ljudsku, na prirodne sile svijeta, a ne na Krista.“ (Kološanima 2,8)
Laskanje je umjetnost laganja kojom se Sotona služi da bi prevario čovjeka i naveo ga da visoko misli o sebi. … Laskanje je hrana kojom su se hranili mnogi naši mladi, a oni koji su ih hvalili i koji su im laskali, smatrali su da čine dobro, dok su zapravo činili zlo. Hvaljenje, laskanje i grešno popuštanje učinili su mnogo više u poticanju dragocjenih duša da krenu zlim putovima nego bilo koje drugo sredstvo koje je Sotona izmislio. Laskanje je oponašanje svijeta i nema nikakvog udjela u Kristovom ponašanju. Laskanje navodi jadna ljudska bića, ranjiva i puna nedostataka, da počnu misliti da su uspješna i dostojna, da se uzohole u svojem tjelesnom umu. Ona bivaju opijena mišlju da imaju sposobnosti veće od onih koje stvarno imaju i njihovo vjersko iskustvo postaje neuravnoteženo. Ako se uz pomoć božanske providnosti ne odvrate od tih zabluda, ako se ne obrate Bogu, ne nauče abecedu vjere u Kristovoj školi, izgubit će dušu. Mnogim je mladićima bilo polaskano da imaju sposobnosti kao prirodni dar, iako se sposobnosti koje oni misle da imaju mogu razviti samo marljivim uvježbavanjem i njegovanjem učeći se krotkosti i poniznosti od Krista. … Bog dopušta da neprijatelj napadne takvog samo zato da može postati svjestan svojih slabosti. Dopušta mu da načini neku odlučujuću glupu pogrešku i da bude izložen bolnom ponižavanju. Ali dok se muči, pritisnut sviješću o svojoj slabosti, ne smijemo ga strogo osuđivati. …. To je trenutak kada mu je potreban prijatelj koji će … postupati strpljivo i odano sa zalutalim. … Ali ne smijemo ga podizati uz pomoć laskanja. … Umjesto toga treba mu ukazati na prve prečke ljestvica, njegove klecave noge treba staviti na najnižu prečku ljestvice napredovanja. … Uz pomoć mudrih savjetnika, njegov poraz pretvorit će se u pobjedu. (The Youth’s Instructor, 24. svibnja 1894.)
Preporučujemo:
