„Isus ga upita: ‘Što hoćeš da ti učinim?’ ‘Rabbuni, da progledam! ‘ odgovori mu slijepac.“ (Marko 10,51)
Jedino kad grešnik osjeti potrebu za Spasiteljem, njegovo srce počinje tražiti Onoga koji mu može pomoći. Dok je Isus hodio među ljudima, samo su bolesni tražili liječnika. Siromašni, napaćeni i potlačeni išli su za Njime da prime pomoć i utjehu koju nigdje na drugom mjestu nisu mogli dobiti. Slijepi Bartimej čekao je kraj puta; dugo je čekao na susret s Kristom.
Mnoštvo ljudi koji su imali sposobnost vida prolazilo je tamo- amo, ali nije imalo nikakve želje da se sretne s Isusom. Jedan pogled vjere dirnuo bi Njegovo srce puno ljubavi i donio im blagoslov Njegove milosti; ali oni nisu poznavali bolest i siromaštvo svoje duše i nisu osjećali nikakvu potrebu za Kristom. Nije bilo tako kod jadnog slijepca. Njegova jedina nada bila je u Isusu. I dok je čekao i bdio, čuo je zvuk mnogih stopa i željno upitao: „Što znači sva ta putnička buka?“ Oni oko njega odgovarali su: „Prolazi Isus iz Nazareta!“ S revnošću i vatrenom željom, slijepac je uskliknuo: „Isuse, sine Davidov, smiluj se na me!“ Ljudi su ga pokušavali utišati, ali on je još glasnije vikao: „Sine Davidov, smiluj se na me!“ Ovaj vapaj se čuo. Njegova ustrajna vjera bila je nagrađena. Ne samo što je njegov tjelesni vid obnovljen, već su otvorene i oči njegovog razuma. U Kristu je sada vidio svojeg Otkupitelja i Sunce Pravednosti obasjalo je njegovu dušu. Svi koji osjećaju svoju potrebu za Kristom kao što ju je osjetio slijepi Bartimej, koji su isto tako ozbiljni i odlučni kao što je bio on, primit će blagoslove za kojima teže.
Ranjeni i napaćeni, koji traže Krista kao svojeg pomoćnika, bili su privučeni božanskim savršenstvom, ljepotom svetosti koja je zračila iz Njegovog karaktera. (Review and Herald, 15. ožujka 1887.)
Oni koji su primili Krista vjerom, primit će silu da postanu sinovi Božji. (SDA Bible Commentary, sv. 1, str. 1110)
Preporučujemo:
