„A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.“ (2. Korinćanima 3,18)
Kada se prosvijetli Božjim Duhom, vjernik gleda Isusovo savršenstvo i gledajući to savršenstvo, raduje se neiskazanom radošću. U sebi vidi grijeh i bespomoćnost; u Otkupitelju bezgrešnost i beskrajnu silu. Žrtva koju je Krist prinio da bi nam mogao usaditi svoju pravednost – to je tema kojom bismo se morali baviti sa sve većim i većim oduševljenjem. Ja sam ništa; Isus je sve. …
Preobražavajuća sila milosti može učiniti da postanem dionik božanske naravi. Krista je obasjala Gospodnja slava i gledajući Njega, razmišljajući o Njegovoj žrtvi, imajući na umu da je u Njemu prebivala sva punina Božanstva tjelesno, vjernik se sve više približava Izvoru snage. …
Koliko je bitno da dobijemo prosvjetljenje Božjim Duhom; jer samo tako možemo ugledati Kristovu slavu, i gledanjem se preobražavamo iz karaktera u karakter, u vjeri i vjerom u Krista. … On ima milost i oprost za svaku dušu. Kada vjerom gledamo Isusa, naša vjera prodire kroz sjenku i mi se divimo Bogu i slavimo Boga za Njegovu čudesnu ljubav koja Ga je navela da nam pokloni Isusa kao Utješitelja. …
Grešnik može postati Božje dijete, baštinik Neba. On može ustati iz praha i stati odjeven u odjeću svjetla. … Na svakom koraku koji ga vodi naprijed, on vidi nove ljepote u Kristu i postaje Mu sve sličniji po karakteru. (Manuscript 20, 1892.)
Ljubav koja se pokazala kada je Krist umro za grešnika, budi u njemu zahvalnu ljubav, a kao odgovor na iskrenu molitvu, vjernik prelazi iz milosti u milost, iz slave u slavu sve dok, gledajući Krista, ne bude preobražen u tu istu sliku. (The Youth’s Instructor, 6. prosinca 1894.)
Preporučujemo:
