„Tako ćeš se radovati svakome dobru što ga je Gospod, Bog tvoj dao tebi i domu tvojemu – ti i levit i došljak koji je u tvojoj sredini.“ (Ponovljeni zakon 26,11 – Varaždinska Biblija)
Zahvaljivanje i hvala moraju se uzdizati Bogu za zemaljske blagoslove i za svakovrsnu utjehu koju nam On daje. Bog želi da Ga svaka obitelj koju On priprema za vječne nebeske stanove, hvali za bogate riznice Njegove milosti. Da su djeca u svojem domu bila naučena i odgojena da budu zahvalna Onome od kojeg nam dolazi sve što je dobro, zapazili bismo da božanska milost prožima naše obitelji. U našem obiteljskom životu zapažala bi se vedrina i mladi bi, dolazeći iz takvih domova, donosili duh poštovanja i pobožnosti u učionicu i u crkvu. Tada bi svetište u kojem se Bog susreće sa svojim narodom bilo dobro posjećeno, pokazivalo bi se poštovanje prema svim obredima tijekom bogoslužja, izražavala bi se zahvalnost, slavljenje i zahvaljivanje za sve darove Njegove providnosti. …
Svaki zemaljski blagoslov primao bi se sa zahvalnošću, svaki duhovni blagoslov dvostruko bi se više cijenio kada bi sposobnost razumijevanja svakog pripadnika obitelji bila posvećena Riječju istine. Gospodin Isus vrlo je blizu onima koji tako cijene Njegove milostive darove, pripisujući sve ono što je dobro u njihovom životu velikodušnom, ljubaznom, brižnom Bogu, priznajući Njega za veliki Zdenac svake utjehe i smirenja, neiscrpni Izvor milosti. (Manuscript 67, 1907.)
Kada bismo češće izražavali svoju vjeru, kada bismo se više radovali blagoslovima za koje znamo da smo ih dobili – blagoslovima velike Božje milosti i ljubavi – imali bismo i više vjere i više radosti. Nijedan jezik ne može izraziti, nijedan ograničeni um ne može shvatiti veličinu blagoslova koji dolaze kada se izražava poštovanje Božjoj dobroti i ljubavi. Čak i na Zemlji mi možemo uživati radost koja kao izvor nikada ne presušuje, jer se hrani iz potoka koji teče s Božjeg prijestolja. (Review and Herald, 2. lipnja 1910.)
Preporučujemo:
