U sredini vrta, blizu drveta života, stajalo je drvo spoznaje dobra i zla. Bog je stvorio ovo drvo posebno za njih, kako bi pružili dokaz svoje poslušnosti, vjere i ljubavi prema Njemu. Našim praroditeljima Gospodin je zapovjedio da ne jedu s tog drveta da ne bi umrli. Rekao im je da mogu jesti sa svakog drveta u vrtu, osim s jednoga; a ako budu s njega jeli, zasigurno će umrijeti.
Kad je Bog smjestio ljude u predivan vrt, imali su sve što su mogli poželjeti za svoju sreću. Ali u svojem premudrom planu Bog je odabrao iskušati njihovu vjernost prije nego što ih učini vječno sigurnima. Oni bi imali Njegovu naklonost, On bi razgovarao s njima i oni s Njim. Ipak, On nije zlo udaljio izvan njihovog dosega. Sotoni je bilo dopušteno da ih kuša. Ako polože ispit, bili bi pod Božjom zaštitom i zaštitom nebeskih anđela zauvijek.
Sotona se u novim okolnostima našao u nevjerici. Njegova je sreća nestala. Gledao je anđele koji su, poput njega, nekada bili tako sretni, a koji su sada bili zbačeni s Neba zajedno s njim. Prije njihovog pada nikakva sjenka nezadovoljstva nije kvarila njihovu savršenu ljepotu. Sada se činilo kao da se sve promijenilo. Njihovo lice, koje je odražavalo sliku njihovog Stvoritelja, postalo je namršteno i izgubljeno. Među njima je nastao sukob, neslaganje i gorko optuživanje. Prije njihove pobune, na Nebu je to bilo nepoznato. Sada je Sotona uvidio strašne posljedice svoje pobune. Zadrhtao je i uplašio se suočavanja s budućnošću i razmišljanja o svršetku svega što se zbilo.
Prisjetio se trenutaka radosnih i sretnih pjesama hvale Bogu i Njegovom dragom Sinu. On je nekada bio vođa nebeskog zbora; on je davao prvi ton. Tada bi se sve anđeoske vojske sjedinile s njim, a predivna glazba odjekivala bi Nebom u čast Bogu i Njegovom dragom Sinu. Ali sada, umjesto zvuka predivne glazbe, neslaganje i ljutite riječi prodirale su u uši velikog pobunjeničkog vođe. Gdje se on to sada nalazi? Nije li to sve jedan užasan san? Je li on doista izbačen s Neba? Zar se stvarno nikada više nebeska vrata neće otvoriti i omogućiti mu pristup? Približilo se vrijeme bogoslužja, kada su se svijetli anđeli klanjali Ocu. Ali on više neće predvoditi pjevanje nebeske pjesme. Nikada više neće se klanjati u veličanju i svetom strahopoštovanju u prisutnosti vječnoga Boga.
Kada bi samo ponovno mogao biti kakav je bio, čist, istinit i vjeran, rado bi se odrekao svojih zahtjeva za Njegovim autoritetom. Ali sada je bio izgubljen! U svojoj bezrazložnoj, tvrdoglavoj pobuni stigao je do točke gdje nema spasa! I to nije sve. Odveo je druge u pobunu i isti beznadni položaj kao i samoga sebe – anđele, koji nikada nisu pomislili dovesti u pitanje volju Neba ili odreći se poslušnosti Božjem zakonu, sve dok im on to nije stavio u misli objašnjavajući im da mogu uživati u većem dobru i većoj i slavnijoj slobodi. To je bilo izvrtanje činjenica kojima ih je zaveo. Odgovornost koje bi se rado riješio sada počiva na njemu.
Sotona i pobunjeni anđeli sada su bili nemirni i razočarani. Umjesto većeg dobra, iskusili su žalosne posljedice neposlušnosti i preziranja Božjeg zakona. Nikada više ova nesretna bića neće biti pod utjecajem nježne vladavine Isusa Krista. Nikada više njihove umove neće obuzeti duboka, iskrena ljubav, mir i radost kojom ih je nekada Njegova prisutnost nadahnjivala, da Mu se opet vrate u dragovoljnu poslušnost i odavanje dubokog poštovanja.
Sotona ponovno traži svoj prijašnji položaj
Sotona je drhtao kada je vidio svoje djelo. Usamljen, razmišljao je o svojim prošlim, sadašnjim i budućim planovima. Njegov moćni misaoni sklop kao da je tresla oluja. Jedan nebeski anđeo je prolazio. Pozvao ga je i zamolio za jedan razgovor s Kristom, i to mu je bilo dopušteno. Tada se obratio Božjem Sinu i rekao Mu da se pokajao zbog svoje pobune i da ponovno želi Božju naklonost. Rekao je da želi zauzeti mjesto koje mu je Bog ranije namijenio, kao i to da želi biti pod Njegovim mudrim vodstvom. Iako je Krist plakao nad Sotoninom nesrećom, rekao mu je da po Božjoj namisli on više nikada ne može biti primljen u Nebo. Nebo više ne smije biti izloženo opasnosti. Kada bi se vratio, cijelo bi Nebo bilo ranjeno zbog grijeha i pobune koja je počela s njim. Sjeme pobune i dalje je ostalo u njemu. U svojoj pobuni, za koju nije imao razloga, on je beznadno upropastio ne samo sebe, nego i veliko mnoštvo anđela koji bi još živjeli u sreći na Nebu da su ostali vjerni. Božji zakon može osuditi, ali ne može oprostiti.
Nije se pokajao zbog svoje pobune ili što je uvidio Božju dobrotu koju je zloupotrijebio. Nije bilo moguće da se njegova ljubav prema Bogu toliko uveća od njegovog pada da bi se on dragovoljno podčinio i radosno slijedio Njegov zakon koji je prezreo. Shvatio je koliko je jadan kada je izgubio nebesku svjetlost. Osjećaj krivnje pritiskao ga je, a razočaranje iskustvom da se njegova očekivanja nisu ispunila bili su uzrok njegovog jada. Biti izbačeni zapovjednik Neba je neizmjerno drukčije nego biti čašćen u Nebu. Gubitak svih nebeskih prednosti činio mu se nepodnošljivim. Težio je za time da ih ponovno stekne. Ta velika promjena u stajalištu nije uvećala njegovu ljubav prema Bogu ili Njegovoj mudrosti, a ni prema Njegovom zakonu. Kada se Sotona potpuno uvjerio da nema mogućnosti da ponovno zadobije Božju naklonost, otkrio je svoje zle namjere u još većoj mržnji i gorljivijoj strasti.
Bog je znao da takva odlučna pobuna neće ostati neučinkovita. Sotona će smišljati načine da ometa nebeske anđele i pokaže prijezir prema Božjoj vlasti. Iako mu je zabranjen pristup kroz nebeska vrata, on će čekati kod ulaza da bi se rugao anđelima koji ulaze i izlaze i raspravljat će s njima. On će nastojati uništiti sreću Adama i Eve. Poduzet će svaki napor da ih potakne na pobunu znajući da će to uzrokovati tugu na Nebu.
Zavjera protiv čovječanstva
Sotona je svojim sljedbenicima obrazložio svoj plan da prekrasnog Adama i njegovu družicu odvuče od Boga. Kada bi ih na bilo koji način prevario da postanu neposlušni, a Bog našao neki način da im oprosti, tada bi i on i svi pali anđeli mogli izložiti svoj zahtjev da sudjeluju u Božjoj milosti s njima. Ako to ne uspije, ujedinit će se s Adamom i Evom, jer jednom kada prekrše Božji zakon, postat će predmetom Božjega gnjeva, isto kao i Sotona i njegovi anđeli. Tim bi prijestupom također postali pobunjenici, poput Sotone s njegovim anđelima, koji bi se tada mogli ujediniti s Adamom i Evom, zauzeti Eden i zadržati ga kao svoj dom. Kada bi dobili pristup drvetu života u sredini vrta, njihova snaga i njihova razmišljanja bili bi jednaki kao kod svetih anđela, pa ih čak ni sam Bog ne bi mogao izbaciti.
Sotona se posavjetovao sa svojim zlim anđelima. Nisu se svi spremno uključili u ovaj opasan i užasan posao. Rekao im je da ne bi povjerio nikome od njih da obavi taj posao jer je vjerovao da jedino on ima dovoljno mudrosti da uspješno izvede ovaj pothvat. Želio je da razmisle o tome dok se on povuče kako bi razradio svoj plan. Nastojao je tako ostaviti na njih dojam da je to za njih posljednja i jedina nada. Ako sada ne uspiju, sva očekivanja da ponovno zadobiju i ovladaju Nebom ili bilo kojim dijelom onoga što je Bog stvorio beznadno će propasti.
Sotona je sam razrađivao planove koji bi osigurali da pad Adama i Eve bude puno sigurniji. Borio se sa strahovima da bi njegove namjere mogle propasti. Pa i tada, čak i ako bude uspješan u odvođenju Adama i Eve u neposlušnost Božjim naredbama te oni tako postanu prekršitelji Njegovog zakona, a on ne ostvari nikakvo dobro za sebe, njegovo se vlastito stanje neće poboljšati. Naprotiv, njegova će krivnja postati samo veća.
Zadrhtao je pri pomisli da svet i sretan par gurne u bijedu i gorko kajanje koje je i sam prošao. Činilo se da je u nekom stanju neodlučnosti. Za trenutak čvrst i odlučan, a onda kao da oklijeva u neodlučnosti. Njega, svojega vođu, njegovi su anđeli potražili da mu kažu što su odlučili. Željeli su se udružiti sa Sotonom u njegovim planovima i zajedno s njim ponijeti odgovornost i podijeliti posljedice.
Tada je Sotona, kao njihov vođa, potisnuo svoje osjećaje beznađa i nemoći i odvažio se učiniti sve što je u njegovoj moći da se usprotivi autoritetu Boga i Njegovog Sina. Upoznao je svoje anđele sa svojim planom. Kad bi otvoreno pristupio Adamu i Evi i izrekao svoje prigovore na Božjeg Sina, oni ga uopće ne bi slušali, i bili bi pripremljeni za takav napad. Ako bi ih želio zastrašiti svojom moći i ulogom koju je donedavno imao, ništa ne bi postigao. Stoga je odlučio da lukavstvom i prijevarom učini ono što silom i moći nikako ne bi mogao.
Adam i Eva upozoreni
Tada je Bog okupio anđele da se zauzmu za to da spriječe prijeteće zlo. Na nebeskom vijeću odlučeno je da će anđeli posjetiti Eden i upozoriti Adama da je u opasnosti od neprijatelja. Dva anđela požurila su posjetiti naše prve roditelje. Sveti par ih je dočekao u radosnoj nevinosti izražavajući zahvalnost svojem Stvoritelju što ih je u svojoj darežljivosti okružio takvim obiljem. Sve je bilo lijepo i privlačno da bi oni uživali. Bilo je jasno da je sve prilagođeno njihovim težnjama, a ono što su cijenili iznad svih drugih blagoslova bilo je druženje s Božjim Sinom i nebeskim anđelima jer ih je svaki posjet obogaćivao novim spoznajama o ljepotama prirode njihovog dragog edenskog doma. Tada su imali mnoga pitanja o onome što nisu mogli sasvim shvatiti.
Anđeli su im nježno i s puno ljubavi dali odgovore koje su željeli. Ispričali su im žalosnu povijest Sotonine pobune i pada. Zatim su ih jasno upozorili da je drvo spoznaje smješteno u vrt kao znak njihove poslušnosti i ljubavi prema Bogu; da su sveti anđeli mogli očuvati svoje uzvišeno i sretno stanje pod uvjetom poslušnosti te da je i s njima bilo slično. Mogli su poslušati Božji zakon i ostati neizrecivo sretni, ili biti neposlušni i izgubiti svoj visoki položaj te utonuti u beznadni očaj.
Zatim su anđeli Adamu i Evi rekli da ih Bog ne prisiljava na poslušnost – da im nije oduzeo moć da postupaju suprotno Njegovoj volji, da su oni moralna bića slobodna da poslušaju, ili da budu neposlušni. Postoji samo jedna zabrana za koju je Bog smatrao prikladnim da još bude na snazi. Ako prekrše Božju volju, zasigurno će umrijeti. Anđeli su objasnili Adamu i Evi da je najuzvišeniji anđeo, po položaju odmah do Krista, odbio poslušati zakon koji je Bog uspostavio da bi se nebeska bića po njemu vladala. Ova pobuna, rekli su, uzrokovala je rat na Nebu, što je dovelo do protjerivanja pobunjenika i svih anđela koji su se udružili s vođom koji je doveo u pitanje vlast velikog Jahve, te su svi zbačeni s Neba. Taj pali anđeo sada je neprijatelj svega što Bog i Njegov Sin smatraju dragocjenim.
Rekli su im da im Sotona želi nanijeti zlo te je za njih iznimno važno da budu oprezni jer bi mogli doći u dodir s tim palim neprijateljem. Ipak, on im ne može nanijeti zlo ako su poslušni Božjim naredbama, zato što će im svaki anđeo, ako to bude potrebno, priteći s Neba u pomoć radije nego da mu dopusti da im na bilo koji način naudi. Ali ako budu neposlušni Božjim uputama, tada će Sotona dobiti silu da ih od tog trenutka nadalje ometa, zbunjuje i unesrećuje. Ako se čvrsto usprotive prvim Sotoninim kušnjama na zlo, bit će zaštićeni, kao i nebeski anđeli. No ako popuste kušaču, isti Bog koji nije poštedio uzvišene anđele, neće poštedjeti ni njih. Morat će pretrpjeti kaznu zbog svojeg prijestupa jer je Božji zakon svet kao i On sam, a On zahtijeva potpunu poslušnost svih na Nebu i na Zemlji.
Anđeli su upozorili Evu da se, dok radi svoj posao u vrtu, ne odvaja od svojega muža, jer bi se mogla sresti s tim palim neprijateljem. Ako budu odvojeni jedno od drugoga, bit će u većoj opasnosti nego da su zajedno. Anđeli su ih obvezali da strogo slijede upute koje im je Bog dao u vezi s drvetom spoznaje, jer će u potpunoj poslušnosti biti sigurni, a pali neprijatelj neće imati moć nad njima da ih zavede. Bog neće dopustiti Sotoni da neprestanim kušnjama slijedi sveti par. On će im moći pristupiti jedino kod drveta spoznaje dobra i zla.
Adam i Eva su uvjeravali anđele da nikada neće biti neposlušni izričitoj Božjoj uputi. Štoviše, njihovo je najveće zadovoljstvo bilo da čine Njegovu volju. Anđeli su se sjedinili s Adamom i Evom u svetim zvukovima skladne glazbe, a kako se njihova pjesma orila iz predivnog Edena, Sotona je slušao te zvukove radosnog obožavanja Oca i Sina. Dok je to slušao, njegova je zavist, mržnja i zloba rasla i svojim je sljedbenicima izrazio svoju tjeskobu s ciljem da Adama i Evu potaknu na neposlušnost da bi izazvali Božji gnjev na sebe i svoje pjesme slavljenja zamijenili mržnjom i huljenjem na svojega Stvoritelja.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 3)