„Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!’“ (Matej 3,16.17)
Isus je bio naš uzor u životu i pobožnosti. Krstio se u Jordanu, onako kao što trebaju biti kršteni oni koji dolaze k Njemu. Nebeski anđeli s posebnim su zanimanjem promatrali prizor Spasiteljevog krštenja, i da su oči prisutnih mogle biti otvorene, vidjeli bi nebeske vojske koje su okruživale Božjeg Sina dok se saginjao na obali Jordana. Gospodin je obećao Ivanu da će mu dati znak po kojem će prepoznati Mesiju i sada, dok je Isus izlazio iz vode, obećani znak bio je dan; ugledao je otvoreno Nebo i Duha Božjega u obliku goluba od uglačanog zlata kako se nadvija nad Kristovom glavom, i začuo glas koji je dolazio s Neba kako govori: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao!“ … Isus, Otkupitelj svijeta, otvorio je put kako bi i najgrešniji, najjadniji, najpotlačeniji i najprezreniji dobili pristup Ocu – kako bi imali dom u stanovima koje je otišao pripremiti onima koji Ga ljube. (The Youth’s Instructor, 23. lipnja 1892.)
Oni koji su ustali s Kristom i hode u novini života, Božji su izabranici. Oni su sveti Gospodinu i On ih priznaje kao svoje ljubljene. Kao takvi imaju svečanu obvezu da se odlikuju poniznošću uma. Oni se moraju odjenuti u odjeću pravednosti. Oni su odvojeni od svijeta, od njegovog duha i njegovih običaja, i trebaju pokazati da uče od Krista. … Ako shvate da su umrli s Kristom, ako održe svoj krštenički zavjet, svijet ih neće moći navesti da se odreknu Krista. Ako budu živjeli Kristovim životom u ovom svijetu, postat će dionici božanske naravi. (Letter 32, 1907.)
Preporučujemo:
