„Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama. „ (Ivan 13,15)
Boli nas kada gledamo kako djeca i mladi u ovo naše doba sebe smatraju odviše naprednima da bi se pokorili roditeljskoj vlasti. … Misle da je pokoravanje roditeljskom autoritetu dokaz slabosti, žrtvovanje opravdane neovisnosti. Ali umjesto da budu sposobni vladati sobom, oni su kolebljivi i nestalni u namjerama. Njihove moralne snage su slabe i nemaju duhovne sile. Razlog zašto su slabi, zašto ih kušnje tako lako zavedu s pravog puta leži u tome što ne vode život sličan Kristovom. …
Umjesto da idu stopama božanskog Otkupitelja, puni su oholosti i ponositosti. Slijede svoje sklonosti i povode se za prohtjevima svojih neposvećenih umova. (The Youth’s Instructor, 14. srpnja 1892.)
Krist je zapažao razliku između dobra i zla i promatrao grijeh u svjetlu Božjih zapovijedi, uzdižući Zakon kao ogledalo koje na svjetlo iznosi ono što je zlo. Upravo je to oštro razlikovanje između dobra i zla često izazivalo gnjev Isusove braće. Ipak, Njegovi pozivi i zaklinjanja, žalost izražena na Njegovom licu, otkrivali su tako nježnu, iskrenu ljubav prema njima da su bili posramljeni što su Ga izazivali da zanemari svoj strogi smisao za pravednost i vjernost. (The Youth’s Instructor, 8. rujna 1898.)
Bog želi imati izabrani narod koji revnuje u dobrim djelima, koji će čvrsto stajati usred prljavštine ovog izopačenog svijeta. To je narod koji će se čvrsto uhvatiti božanske snage tako da će biti dokaz nadvladavanja svake kušnje. Zlo iznošeno u šarenim oglasima može utjecati na njihova osjetila kako bi izopačilo njihov um, ali oni će biti tako ujedinjeni s Bogom i anđelima da će biti slični osobama koje ne vide i ne čuju. … Mladi mogu imati tako čvrsta načela da ih ni najjače Sotonine kušnje ne mogu odvojiti od odanosti Bogu. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 415,416)
Preporučujemo:
