„Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!“ (Luka 23,34)
Krist je naš Uzor. On je postao Glava ljudskog roda da bi obavio djelo čiju važnost ljudi nisu u stanju shvatiti zato što ne razumiju prednosti i prilike koje im se pružaju kao članovima ljudske Božje obitelji. … Njegova milost nije bila slabost, već strašna sila za kažnjavanje grijeha … i istodobno sila za zadobivanje ljubavi čovječanstva. U Kristu je Pravdi bilo omogućeno da oprosti ne žrtvujući pritom nijedno slovo od svoje uzvišene svetosti. (General Conference Bulletin, 4. tromjesečje 1899.)
Krist nas je učio da se ovako molimo: „I oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našim.“ (Matej 6,12 – Varaždinska Biblija) I odmah je dodao: „Jer ako vi oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski.“ (Matej 6,14)
Zar ne biste trebali i vi, ako vam je netko učinio nešto nažao, a previše je ohol i tvrdoglav da vam kaže: „Oprosti!“, pristupiti prijestupniku i reći: „Volim te Krista radi i opraštam ti uvredu koju si mi nanio!“ Isus će biti svjedok tog djela ljubavi i odobrit će ga; a kako se vi ponašate prema drugima, tako će se i oni ponašati prema vama! (The Youth’s Instructor, 1. lipnja 1893.)
Mi moramo njegovati duh sažaljenja i suosjećanja prema onima koji su griješili protiv nas, priznali oni svoje pogreške ili ne! I ako se ne pokaju i ne priznaju, njihovi grijesi ostat će zabilježeni u nebeskim knjigama i oni će se s njima suočiti u dan suda, ali ako kažu: „Kajem se!“, trebamo im od srca oprostiti njihove prijestupe protiv nas. (The Youth’s Instructor, 1. lipnja 1893.)
Pravu sreću ne donosi posjedovanje bogatstva ili položaj, već posjedovanje neporočnog, čistog srca, očišćenog poslušnošću istini. … Svakome je pružena prilika da živi prema nebeskim načelima. Opraštanje uvreda, a ne osvećivanje, izraz je one mudrosti koja predstavlja pravu dobrotu. Kristova ljubav prema ljudima, izražena djelima, pravi je dokaz istinski promijenjenog karaktera. (Letter 229, 1905.)
Preporučujemo:
