„Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama.“ (Ivan 13,14.15)
Kad su učenici ušli u dvoranu za večeru, njihova su srca bila ispunjena osjećajem uvrijeđenosti. Juda se progurao do Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je postojalo neko više mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a smatralo se da je to mjesto kraj Krista. …
Pojavio se još jedan razlog za raspravu. Na svetkovinama je bilo uobičajeno da sluga opere noge gostima. … Vrč, umivaonik i ubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge, učenicima je palo u dio da to učine. … Isus je čekao neko vrijeme da vidi što će oni učiniti. Tada je On, božanski Učitelj, ustao od stola. Odlažući gornju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregnuo se. … „Zatim ulije vode u posudu za pranje te počne učenicima prati noge.“ (Ivan 13,5) Tako je Krist izrazio svoju ljubav prema svojim učenicima. (Isusov život, str. 535)
Slavljenjem ovih obreda ispunjavamo zapovijed: „Dakle, ako ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu.“ … Kako je ova prilika pogodna da utiša sukobe, da donese oprost onima koji su nas na bilo koji način povrijedili! Ako itko ima nešto na svojega bližnjega, to je vrijeme da se sredi sukob, da se uklone teškoće. Neka to bude obostrano opraštanje. Neka se nikakav strani oganj ne donosi na žrtvenik. Neka se nikakva zloba, nikakva mržnja ne njeguje u srcima onih koji su se okupili oko stola Gospodnje večere! (Manuscript 19, 1892.)
Kad god se ovaj obred pravilno ispunjava, Božja djeca dolaze u svetu vezu da bi pomogli i blagoslovili jedni druge. (Isusov život, str. 540)
Preporučujemo:
